Kolumne

srijeda, 31. svibnja 2017.

Miroslav Pelikan | Glasovi


Katkada začujem neobični glas kod označenog izlaza iz labirinta i nisam posve siguran, čiji je smijeh?
Smije li se ona jasno i čisto ili to odzvanja dah duboka labirinta?
Što više osluškujem sve sam dalje od saznanja
Možda, možda se u njezinom prpošnom smijehu zrcali izbrazdano lice labirinta, gospodara neba i zemlje?
Protječe li njegova moć kroz njezine vene?

I tada sam shvatio. I ona je čuvarica drevnoga zdanja a Zaboravljena nekada je njime vladala, povezane su istim moćima, lažnim izlazima jer pravoga spasa labirint nema, on guta namjernike i pokatkada kroz smijeh žena raspreda priču o odgonetki, o spasenju koji je nadohvat, odmah iza nekih običnim vrata

Nema komentara :

Objavi komentar