misao me vodi
tamo gdje sam plačna i ranjiva
vjetar iza prozora povija slike javora
prosjak hrani golubove u obližnjem parku
samo tebe nema u vidokrugu
negdje piješ
i padaš u lokvu vlastite krvi
trošiš krhko vrijeme prolaznosti
želim svijet bez ograda i krovova
omeđen samo paravanom strasti
ocrtanom na tvojem licu
dok nježnost odlijeće na mladim krilima
goluždrave ljubavi
i širi pernatu sliku
nedosanjanih želja
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.