Josip Horvat Macado | Okrajak tuge

Stvorio sam svoju vlastitu ljubav dok sm njoj se sve više približavao. Njezina krhkost, ljupkost i ljepota samo su djelić suza koje ne mogu isplakati. Djelić straha iza mojih nasmiješenih očiju.
Ona postoji.
Jednog jutra rekao sam sam sebi da moram progutati sav svoj strah i sve smeće oko sebe. Još jednom shvaćam da se neće ništa dogoditi....

...........................................................

Pusti me da razmišljam o tebi,
da li me nekako, negdje voliš.
Lažna smrt
kojom nas prerušena ljubav mami
ne može ukloniti čežnju,
tek je davno izmišljeni obred.
Razmišljam o tebi duboko u sebi
dok spavam u ruševinama, krhotinama i pepelu
prekriven snom,
koji izgleda poput velike crne lepeze.
Tamne lepeze noći.
...........................................................

Jednom je netko rekao, kada dođe kraj ovome svijetu, da će svatko pronaći način da se izvuče.
Meni to izgleda poput bolesne šale.

Iz zbirke pjesama - ukleti plivači