Tino Prusac | Čaj s rumom

Bila je to hladna siječanjska večer i zrak je bio ispunjen ledenim iglicama. Vani je bilo toliko hladno da sam osjećao kako mi se kosti pretvaraju u staklo. Oči su ispuštale fine kristale umjesto suza i činilo mi se kao da me netko prokleo. Odlučio sam popiti šalicu čaja u obližnjem kafiću, da dođem k sebi i da se barem malo ugrijem. Konobar je donio šalicu iz koje je dimilo, a ja sam u onoj svojoj smrznutoj agoniji ( nikada nisam podnosio hladnoću ) stavio dlanove iznad šalice. Umočio sam filter vrećicu u vrelu vodu i dodao rum. Zrak se ispunio mirisom ruma pomiješanog s čajem. Kafić krcat, dim i zvukovi svuda oko mene. Nakon pet minuta, otpio sam  jedan gutljaj čaja i osjetio toplinu koja klizi mojom utrobom.

Bilo je nešto u toj šalici čaja, neka nabijena nevidljiva sila između mene i tog polutamnog svijeta kafića, nešto što utječe na moje raspoloženje, nešto do tada neotkriveno. I mirisao je čaj s rumom poput nekog zaboravljenog vremena u kojem sam bio ispunjen drugim osjećajima. Jedan gutljaj topline i svijet oko mene postaje neko novo iskustvo. Stavljam ruke u džepove. Još uvijek mi je hladno... Sklapam oči, tonem u ocean. U ocean čaja. Sanjam. Iz polusvijesti me prema površini vuče iznenadna navala topline. Nije li to u najmanju ruku neobično? Vrelinu čaja zamijenili su duhovi prošlosti. Postoje razne legende vezane uz čaj, ali jedna koja mi je pala na pamet je da su budistički svećenici bili među prvim svakodnevnim uživateljima tog napitka. Koristili su ga kao napitak meditacije koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju. Čaj je pokrenuo i rat za nezavisnost. Američka revolucija počela je tako što je u luci u Bostonu tovar čaja, koji je bio roba Britanskog carstva, bačen u more i uništen. Kasnije je neki je šašavi Amer izmislio praktične vrećice s čajem. Sada ja stojim u kafiću i pijem čaj. I svima oko mene je sasvim svejedno. I ja sanjarim. I u svemu tome vidim oblik poezije, trenutak inspiracije, pitanje i odgovor. U mojoj šalici čaja s rumom.