Kolumne

petak, 3. veljače 2017.

Sven Adam Ewin | Dilema


Na ulazu u selo,
Taraba. Orah. Klupčica.
Kućica. Čelo bijelo.
Starinska potleušica.

Pod oknom potleušice
Bokori. Jorgovan.
Prozor... I žensko lice.
I mali bijeli dlan.

U jorgovana sjeni,
Tek blagi drhtaj stakla;
I pogled prema meni;
I ruka što se makla.

Malo sam zbunjen bio
(A ne znam tko i ne bi),
Jer bijah pomislio
Da me poziva... k sebi.

Ah, moja pjega slijepa
(U ovoj slatkoj muci),
Vidje da žena lijepa
Drži spužvu u ruci.

Nije se moglo prije
Uočiti to staklo,
Prije nego se nije
Samo zericu maklo.

Sa likom mlade žene
(Koja prozore sprema)
Odlazim, ali mene
Ne napušta dilema.

Možda ta lijepa žena
Pere prozore nove,
Al' ako ruka njena
Još uvijek mene zove?...

Nema komentara :

Objavi komentar