Barbara Mišković | Puno naših ljudi s kojima sam pričala misli da je lakše probiti se "vani" s knjigom na engleskom jeziku nego na hrvatskom. Zapravo je upravo suprotno.

Razgovor pripremila: Jelena Hrvoj

Barbara Mišković započela je čitati s četiri godine i od tada joj je um bio pun priča koje je morala ispričati drugima ili ih zapisati. Pohađala je srednju Ekonomsku Školu Velika Gorica, gdje se posebno istaknula kao glumica i spisateljica na LiDraNo natjecanjima. Osvojila je brojne nagrade za sudjelovanje, kao i prvu nagradu za svoju predstavu, koju je napisala i u kojoj je glumila na kajkavskom narječju: "Talijanuš je Domaći."

Na kraju srednjoškolskog obrazovanja dobila je rijetku i jedinstvenu nagradu škole za cjelokupno srednjoškolsko zalaganje.


Barbara, svoje romane objavljuješ u PDF obliku. Zašto? Da li si pokušala objaviti knjige u pisanom obliku kod domaćih izdavača, i ako jesi, kako je to izgledalo?

Sve moje knjige su objavljene prvenstveno u fizičkom obliku, znači u koricama i mogu se kupiti i čitati kao i sve druge knjige. Razlika je jedino u tome što sam se umjesto klasičnog izdavaštva odlučila na samoizdavaštvo putem Amazonove kompanije Create Space za indie autore i moje fizičke knjige se stoga mogu naručiti gotovo bilo gdje na svijetu putem Amazonove online knjižare, Create Space-ove online knjižare i nekoliko drugih zasebnih knjižara u SAD-u.

Nakon toga su moje knjige također objavljene i kao e-knjige u raznim formatima i online stranicama (pdf, wattpad, scribd).

E-izdanja mojih knjiga su dostupna svima i može ih se čitati besplatno dok je fizička izdanja ipak potrebno naručiti i kupiti. Također, moj roman Everwind je dostupan i u Kindle obliku na engleskom jeziku.

Tri su razloga zašto sam se odlučila na Create Space, a ne na domaćeg izdavača. Dok sam bila mlađa slala sam dijelove svojih radova raznim domaćim izdavačima. Od njih nisam zapravo dobila klasične odbijenice jer je mnogima bila zanimljiva radnja mojih knjiga pa su mi nudili ugovore u kojima sufinanciram izdavanje svojih knjiga dok su mi drugi otvoreno pisali da ne primaju rukopise domaćih autora već samo prevode strane bestsellere. Meni je to bilo logično s poslovne strane, jer zašto bi se netko trudio objaviti moje knjige i promovirati mene, kad može zarađivati na stranom bestselleru koji je već osvojio tržište. Drugi razlog zašto sam se odlučila na Create Space je bio u tome što mi kao ADD-ovcu nedostaje strpljenja, pa umjesto da i dalje šaljem rukopise i mučim se s pronalaskom izdavača s kojim ću sklopiti ugovor i koji će mi određivati kako i na koji način mogu distribuirati svoja djela, odlučila sam se na slobodniji pristup koji mi je Create Space nudio. Treći i presudni razlog je bio u tome što je objavljivanje knjiga putem Create Spacea besplatno, a opet mi omogućava da svoje knjige ponudim na svjetskom tržištu i zaradim od svog pisanja.

Romane objavljuješ na engleskom jeziku, kao i na hrvatskom, te su oni dostupni puno širem krugu čitatelja. Koliko si zadovoljna odjekom svojih romana?

Puno naših ljudi s kojima sam pričala misli da je lakše probiti se "vani" s knjigom na engleskom jeziku nego na hrvatskom. Zapravo je upravo suprotno. Tržište je krcato knjigama na engleskom jeziku i mnogo je teže izdvojiti se iz mnoštva dok je u našim krajevima ipak lakše doći do izražaja ako imate knjigu koja je čitateljima primamljiva. Najteži dio ovog cijelog posla nije zapravo ni napisati knjigu ni objaviti je već promovirati istu. Onome tko ima novaca je to mnogo lakše jer si može priuštiti oglase i reklame, ali ja nisam blagoslovljena dubokim džepom stoga moram na neki način sama promovirati i gurati svoje knjige po društvenim mrežama. No sretna sam jer sam na taj način upoznala mnogo kolega, domaćih i stranih autora s kojima imam odnos uzajamnog poštovanja i uvijek gledamo da podržimo jedni druge kad koji od nas objavi knjigu.
S odjekom svojih romana sam zadovoljna jer sam u dosta kratko vrijeme okupila određeni broj čitatelja kojima se stvarno sviđaju moje knjige i trude se preporučati ih dalje.

Smatraš li da je domaća čitateljska publika „gladna“ publicistike fantasy žanra? Zanima me tvoje mišljenje o položaju mladih, neafirmiranih autora u našoj zemlji.

Smatram da je, a razlog tome su ljudi koji su mi se javili nakon što sam objavila svoje knjige. Njihovo oduševljenje i entuzijazam koji su pokazali time što sam odabrala pisati upravo fantasy je iskreno i mene samu uhvatilo na prepad. Kad sam krenula objavljivati svoje knjige nisam znala što očekivati, a sad sam u čudu kad svakodnevno dobijem niz poruka u inbox ili na Wattpad od ljudi koji su čitali moje knjige i žele pričati sa mnom o likovima i radnji. Ja sam još uvijek malo pod dojmom svega toga i teško prihvaćam da se moj san doista obistinio.
Mladim neafirmiranim autorima u našoj zemlji je teško, pogotovo u vrijeme ove krize koja nas je pogodila i ne može si svatko priuštiti proceduru objavljivanja knjiga u našoj zemlji. Osim toga, tu su i informacije; što, kako, gdje i zašto objaviti knjigu? Mislim da je premalo autora informirano o tome kako i na koje sve načine mogu objaviti svoja djela kod nas. Znam to jer me ljudi kontaktiraju s pitanjima. Upravo zato sam započela voditi video-blog na Youtubeu gdje dajem odgovore na takva pitanja. Međutim, treba uzeti u obzir da iako nam je teško, opet je mnogo lakše objaviti knjigu danas nego u vrijeme kad je moja mama bila mojih godina i pisala svoje knjige koje nikada nije objavila jer je u to vrijeme to bilo jako teško i bilo je puno manje izdavačkih kuća.
Internet je nama mladima dao priliku izraziti se na način na koji to naši roditelji nisu mogli učiniti u vrijeme svoje mladosti.

Svi tvoji romani mogu se besplatno čitati putem tvoje službene stranice. No, smatraš li da bi pisci trebali svoja djela poklanjati ili bi ipak svojim radim trebali moći zaraditi za život?

Mislim da samo rijetki pisci koji su se već probili svojim pisanjem uistinu mogu u potpunosti od toga zarađivati za život.

Moje knjige su besplatne zato jer su to priče koje sam prvenstveno željela podijeliti s drugima i nisam ih napisala s ciljem da od njih zarađujem, makar sasvim sigurno nemam ništa protiv koje kune više u novčaniku, ali e-knjige sam dala ljudima da čitaju besplatno iz jednostavnog razloga jer me zanimalo hoće li se i drugima svidjeti ti likovi i svjetovi koji su se tako dugo motali po mojoj glavi i koje sam jednostavno morala zapisati na papiru i ekranu. Također, moje knjige promoviraju same sebe jer ih čitatelji kojima su se svidjele dijele dalje, a meni to uvijek bude drago.

A to trebaju li pisci svoja djela poklanjati, smatram da je to njihova stvar. Ja živim po geslu: "Živi i pusti druge da žive!" što znači da živim svoj život na svoj način i ne zamaram se puno tuđim životima i odlukama drugih pisaca. To hoće li neki pisac dati svoju knjigu drugima da je čitaju besplatno ili ne je subjektivna stvar i odluka pojedinca. Tako ja gledam na to.

Za kraj, što bi poručila izdavačima, a što mladim autorima koji tek pokušavaju pronaći svoje mjesto na književnoj sceni?

Izdavačima bih preporučila da bi bilo lijepo kad bi bili malo više otvoreni prema čitanju i objavljivanju rukopisa mladih autora, a ne se bazirali samo na već poznate bestsellere i pohvaljujem svakog izdavača koji je dao šansu jednom neafirmiranom autoru. Smatram da nije sve samo u novcu i zarađivanju i da bi nekad trebali gledati da učine nešto i s ljudskog aspekta i pomognu novim nadama, bilo mladim ljudima ili starijim osobama koje dosad nisu imale priliku objaviti da njihove knjige ugledaju svjetlo dana.
Baš evo prije par dana mi se javila jedna srednjoškolska kolegica s kojom se u ekonomskoj školi nisam poznavala jer smo išle u različite razrede, ali, eto, javila mi se i napisala mi je koliko su joj se svidjele moje knjige i kako je i sama nekada pisala, ali je zbog posla i životnih okolnosti odustala i kako ju je upravo moj primjer inspirirao da i sama ponovno počne pisati. Ne znam mogu li ikome objasniti koliko me to dirnulo i kako sam se osjećala u tom trenutku dok sam čitala njenu poruku. Ja, Barbara Mišković, ni po čemu posebna, obična mama sa sela uspjela sam svojim knjigama inspirirati nekoga da se vrati pisanju!  Upravo zato bih mladim autorima koji tek pokušavaju pronaći svoje mjesto na književnoj sceni rekla da neka se pripreme na bespoštednu borbu za svoj san. Nemojte odustati od sebe čak i kad sve ode k' vragu, čak i kad vam svi govore da trebate raditi nešto drugo od čega ćete imati više koristi, vjerujte u sebe i pišite...samo pišite!