ja stranac na obali
šećem
a mjesec skoči u rijeku i potone
bacim se na glavu za njim
zgrabim ga za mjesečinu
tako su me učili na kratkom tečaju
čuvara plaže u zimskom periodu
izvučem ga na obalu
uz nekoliko snažnih pritisaka dlanom na želudac
on izbaci sedam mlazova zvjezdane prašine i reče:
što me ne pusti da se utopim od ljubavi
moja jutarnja zvijezda eno vodi
besramnu ljubav na istoku
s mladim suncem
ja kažem a to? ti misliš na planet veneru?
čovječe pa moraš nešto znati o gibanjima planeta
čitaj keplera njegovu "astronomiju novu" ili još bolje njegovu
"novu stereometriju vinskih bačava tj. zakrivljenih ploha"
a ne bacat se u rijeku
fuj
to je tako démodé
i prikucam ga na zapadno nebo
s rogom prema dolje da iz njega iscuri ljubomora
i da ne može vidjeti
kako ja sačekujem zoru
i njegovoj jutarnjoj zvijezdi namigujem 100 % napaljen
1 komentar :
KAKO JE LAKO MJESECU REĆI NE
Mjesec me noćas tajno pozvao u goste
spustivši preko mora veličanstvenu stazu
posutu srebrom i suzama sirena. I bilo bi
lako mi krenuti ka tom sjetnom obrazu
vječita dječaka što tužnom pjesmom
mami me vješto u svoj zvjezdani dom,
da upoznala nisam nikada tvoj osmjeh topli
i u njemu prepoznala pravi put ka domu svom.
Priznajem, na obali mora stajala sam dugo
pred tom stazom bajnom što na nebo vodi,
ali misliti nisam mogla ni na šta drugo
već na osmijeh tvoj i toplinu tvojih grudi,
a mjesečevo carstvo bajno izgubilo je sjaj
otkad moje srce zbog tvog osmijeha se budi.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.