Kolumne

petak, 16. prosinca 2016.

Sven Adam Ewin | Pokušaj suicida


ja stranac na obali
šećem
a mjesec skoči u rijeku i potone

bacim se na glavu za njim
zgrabim ga za mjesečinu
tako su me učili na kratkom tečaju
čuvara plaže u zimskom periodu

izvučem ga na obalu

uz nekoliko snažnih pritisaka dlanom na želudac
on izbaci sedam mlazova zvjezdane prašine i reče:
što me ne pusti da se utopim od ljubavi
moja jutarnja zvijezda eno vodi
besramnu ljubav na istoku
s mladim suncem

ja kažem a to? ti misliš na planet veneru?
čovječe pa moraš nešto znati o gibanjima planeta
čitaj keplera njegovu "astronomiju novu" ili još bolje njegovu
"novu stereometriju vinskih bačava tj. zakrivljenih ploha"
a ne bacat se u rijeku
fuj
to je tako démodé

i prikucam ga na zapadno nebo
s rogom prema dolje da iz njega iscuri ljubomora
i da ne može vidjeti
kako ja sačekujem zoru
i njegovoj jutarnjoj zvijezdi namigujem 100 % napaljen

1 komentar :

  1. KAKO JE LAKO MJESECU REĆI NE

    Mjesec me noćas tajno pozvao u goste
    spustivši preko mora veličanstvenu stazu
    posutu srebrom i suzama sirena. I bilo bi
    lako mi krenuti ka tom sjetnom obrazu

    vječita dječaka što tužnom pjesmom
    mami me vješto u svoj zvjezdani dom,
    da upoznala nisam nikada tvoj osmjeh topli
    i u njemu prepoznala pravi put ka domu svom.

    Priznajem, na obali mora stajala sam dugo
    pred tom stazom bajnom što na nebo vodi,
    ali misliti nisam mogla ni na šta drugo

    već na osmijeh tvoj i toplinu tvojih grudi,
    a mjesečevo carstvo bajno izgubilo je sjaj
    otkad moje srce zbog tvog osmijeha se budi.

    OdgovoriIzbriši