Julijana Plenča | Prosinačke čarolije

Srce bez granica

Prosinac, bajkoviti mjesec koji nekim svojim čarolijama potiče ljude na činjenje dobrih djela. Prosinac, mjesec u kojem svjetlucaju izlozi, u kojem bijele pahuljice prekriju staze i pute, mjesec u kojem čekamo darove podno bora, u kojem se opraštamo sa starom i dočekujemo novu godinu, mjesec u kojem vjernici iščekuju dolazak nevina djetešca na slamici.

O prosincu bi se dalo pisati, oslikavati ga raskošnim bojama, opisivati ga zlaćanim riječima, ali ono što je bit prosinačkih želja je nesebičnost, jednostavno želja za dobrobiti svijeta i planeta.

Cijeli mjesec je nekako u blagdanskom raspoloženju. Spremaju se božićni sajmovi, čiste se kuće, bljeskaju lampice i lampioni, peku se kolačići. Svi rado iščekuju i Svetog Nikolu i darove podno božićna drvca, svi se raduju vlakićima, predstavama, kolačićima... Ne znamo točno na koji način, ali baš taj mjesec budi neka toplinu u grudima, baš u prosincu ljudi su spremniji činiti dobra djela, a time i sami biti sretniji.

Mjesec prosinac voli iznenađenja, voli ispunjavati želje i snove. Lako je imati ispunjene snove ako ste u toplini svoga doma, ako su uz vas roditelji i obitelj oko zajedničkog stola, uz isti kamin i jelku. Teže je sanjariti ako ste u nekom centru, u nekom domu... No, ovaj se prosinac pobrinuo da ispuni želje i snove djeci iz Doma za odgoj djece i mladeži Pula te djeci koja su smještena u azilantskom centru u Kutini.

Pa kako prosinac čini čarolije, možemo se zapitati... Odgovor će glasiti: Jednostavno, brzo i lako. Humanitarna udruga "Pokloni mi budućnost " uz pomoć tri draga, mila ljudska bića, jedne Ive, Maje i Anje krenule su u akciju i osnovale Facebook grupu „Srce bez granica“, učlanile su sve poznate drage ljude i nevjerojatnom brzinom, u roku od 24 sata popunile su se sve prijave za veselje - 72 dječja lica.

Začuđujuća je bila brzina prijave kome želite odabrati poklon. Kao da su svi žurili, kako ne bi ostali bez svoga djeteta. Poseban osjećaj bio je pratiti zbivanja na stranici... Nakon 24 sata akcija je bila spremna. Sve je jasno, sve je dobro organizirano, u slapu dobrote spojile su se kapljice iz različitih mjesta Lijepe naše, pa čak i iz Njemačke. Ujedinile se i zablistale istim sjajem, Istra sa svojom Pulom i okolicom, Rašom, Labinom, Rijeka, Crikvenica, Zadar, Zagreb, zaiskrili su svi zajedno u djelu dobrote, ujedinjeni s jednom jedinom namjerom - biti čovjek.

"Srce bez granica", opravdalo je svoj naziv. Akcija se proširila, ljudi pitaju može li se još... Kad se dobrota zakotrlja nema joj granica. Naravno da može, ovaj put financijskim prilozima, radi jednostavnije organizacije, pomoć se usmjerava prema centru za prihvat maloljetne djece bez pratnje i izbjeglica u Srbiji.

Svi svjedočimo čistom djelu dobrote, postali smo dio lanca koji nosi svjetlost u grudima, koji ima onu plemenitu iskru u očima. Još jednom se pokazalo kako dobrota ne poznaje granice, još jednom se pokazalo kako se zajedništvom postiže puno, kako je moguće malim djelima dobrote mijenjati svijet, kako je moguće nekome vraćati nadu, nekome postati osmijeh. Ta ima li veće vrijednosti od osmijeha na dječjem licu, ta ima li veće vrijednosti od one iskrice ljudskosti probuđene u grudima.

Srce bez granica