Kolumne

četvrtak, 15. prosinca 2016.

Dragan Miščević | Umri u meni














Telefon u meni bubri,
Zvokoće slomljeni glas
Nad uvalom potoka,
A debela bukva nije proljeće,
Ni lisičja jama nije život.
Srna opalim listom gazi,
A ranjeni srndać prestrašen na snježnoj stazi.
Zaleđen izvor snagom vri.
Umireš skrhana zimo
U jezeru kornjača
Na Petrinoj njivi
I vatri izgorjele šume.
U provalije podzemnoga ja
Survalo se proljeće
Otkinuto od cvijeća.
U vrtlogu kumulusa i nimbusa
Slikam oči umorne
Ivicom rumenog stida.
Nestajem u sebi!
Kaži mi zdravo
I nestat ću
U svome Ja!

Nema komentara :

Objavi komentar