Kolumne

subota, 5. studenoga 2016.

Andreja Malta | Svjetlo sivo sa južinom


jutro
je svjetlo sivo
šiba ga južina
nepromišljenom snagom
i lišće pada
pada nježno
poput snježnih pahulja
vrpolji se i šuška
kao da kiša rominja
ja hodam
stazama
koje vode
prema tebi
draga
dugo te nisam posjetila
nekako nisam našla vremena
možda  ni snage
za naš susret
ponovni
stanem
i osjećam kako me
sivilo jutra
guši
ispred tvog
vječnog počivališta
dok palim svijeću
crvenu
poput našeg prijateljstva
i ljubavi
draga…
zašto si me samo tako
ostavila
bez riječi
smiješka
onog zadnjeg
pitam se
dok molim očenaš
za tebe
za mene
za sve nas
koliko je samo godina prošlo
od onog dana
strah me je
priznati
koliko mi nedostaješ
zato i rijetko
dolazim
iako te jednako volim
i voljet ću te
zauvijek
istim žarom
istom snagom
draga
moja
nikad prežaljena
prijateljice

Nema komentara :

Objavi komentar