Što je pisac htio reći XI.

KNJIGOPOPIS

Piše: Vlatka Planina

Dragi čitatelju, odmah ću te upozoriti da sljedećih nekoliko kolumni neće zapravo biti kolumne, nego svojevrstan "to-read" popis. No prije nego što nastavimo, slijedi još jedno upozorenje: ovo neće biti tipičan popis knjiga za čitanje. Ako tražiš neku uobičajeno-društveno-opće-književno-kritički-prihvaćenu listu bestsellera upućujem te na Goodreads ili Booksu ili neki od pregršt književnih časopisa. U njima ćeš naći sve klasične i/ili najnovije knjiške hitove.

Ovaj popis najknjiga ne radi Vlatka diplomirani književni komparatist nego Vlatka dijete u duši, vrlo pametno i još vrlije smotano, u čijoj se glavi stvari (kako kaže njezina majka) nasumično kotrljaju po svemiru, dijete znatiželjno, vazda začuđeno, fascinirano svime oko sebe i u sebi i s one strane sebe i spremno na rizike i pustolovine u svakojakim neobičnim, čudesnim i nerijetko naopakim svjetovima. Ako te zanimaju TAKVE knjige, na pravom si mjestu.

Popis ću podijeliti na tri djela: knjige za početnike, knjige za napredne i popularnoznanstvene knjige.

Ali, molim te, uzmi tu podjelu s dozom skepse i zadrške. Knjige za početnike nisu ništa manje kvalitetne od onih u popisu za napredne, niti ih smatram manje vrijednima. Štoviše, sve su to knjige kojima se rado vraćam i iščitavam i po više desetaka puta. One su tek malo manje...neobične u odnosu na ove druge, pa ti, ako si odvažan i otvorena uma, slobodno kreni i od drugog popisa. Ali, toplo ti preporučujem da pročitaš i prvi - da ne gajim tople emocije i ne vidim izvrsnost u tim knjigama, one ne bi ni bile ovdje.
No dosta teoretiziranja...krećemo s prvim popisom.

Početne knjigice:

Alice Hoffman: sve, no možda najbolje početi s "Čarolije za svakodnevnu uporabu".
Joanne Harris: sve, no mene osobno se najviše dojmila "Pet četvrtina naranče".
Phillip Pullman: trilogija "Njegove tamne tvari".
Richard Bach: Galeb Jonathan Livingston
Bulgakov: Majstor i Margarita

Tete Alice i Joanne su mi najmilija literatura kada mi se čita nešto lijepo, ugodno, mekano, ušuškano, toplo oko srca, ali kvalitetno (mrzim, MRZIM chic lit). Kombinacija ljubavnih i životnih tema sama po sebi i nije inovativna ali jest njihov živopisan, bogat, osebujan ali ljupki stil pisanja, njihovi opisi, unutarnji monolozi, životne mudrosti upakirane u priče s tek prstohvatom magije, tako da nikad nisi siguran je li se doista radilo o nekoj čarobnoj iskri usred običnog svijeta ili smo mi ti koji možemo običan svijet učiniti čarobnim.

Mladi galeb Jonathan djeluje na mene vrlo slično kao gore navedene tete. Kratka pričica koja se bez problema pročita u sat-dva ali koja ostavlja trag puno dublji nego što bi čovjek očekivao od tako kratkog i jednostavnog štiva. Nema smisla prepričavati, jednostavno treba pročitati.

Trilogija gospodina Pullmana zapravo spada pod teen/young adult literaturu, ali meni je sjela toliko da sam sve tri knjige pročitala u dan i pol, i zatim ih ponovno pročitala u idućih dan i pol, i zatim ponovno, treći put (da, isto u dan i pol). Svrstavaju ga pod fantasy ali neka te to ne odbije, fantasy stvarno nije samo za geekove, a dinamika radnje i količina mašte, inovativnosti i uzbuđenja ostavlja bez daha.

I za kraj, gospodin Bulgakov. Dragi čitatelju, ako si u srednjoj zbog Ane Karenjine zamrzio ruske pisce, ovo je knjiga za tebe! Žanr je magijski realizam a počinje tako da vrag stiže u Moskvu... Zahtjeva malčice više koncentracije ali vrijedi svake uključene moždane vijuge. Nimalo depresivna kao većina ruskih klasika, već zapravo jako zabavna. Ja sam je čitala sa zdjelom (dobro, zdjelama) kokica pokraj sebe, i s istinskim guštom.

Eto, nadam se da ti se svidio moj popis. U idućoj kolumni/tekstu/onomekajpišem predstavit ću preostala dva popisa.

A ti, dragi čitaoče, u međuvremenu trk u knjižnicu!