Kolumne

utorak, 11. listopada 2016.

Sonja Smolec | Mjesec me kroz granje gleda



Sve kroz lišće breze, među tanke grane
svoje zrake sjajne prikvačila luna.
Trepere, gle! posvud, sjajne, razigrane,
pjev jutra dozivaju iz ptičjega kljuna.

I u oku ptica zarobljene zvijezde,
sjetan cvrkut čujem, u mom srcu pjesma;
tu je mjesto gdje se sve ljubavi gnijezde,
poezija teče iz poetske česme.

Žito zrelo Ceres  na rukama nosi,
plodove zrele sa dlana prelijeva;
uzvodno svom domu plivaju lososi.

Ja zatvaram oči, slušam. Što to čujem?
Odjekuje jutrom, danju još i više,
na nakovnju ljeta jesen zlato kuje.

***

Pauk marno plete svoje paučje runo.

Nema komentara :

Objavi komentar