Godine stare, godine nove,
utkanih niti u tepih života,
dozivam vas u tišini noći,
da vam pokažem ljepotu mjeseca
i dostojanstvo zvijezda,
porušite zidove nijemih daljina,
sačuvajte za sutra sunce, zemlju i maslačke žute
još isti fenjeri svijetle nad nama.
Iz pješčanog sata života,
sve brže teče vrijeme trajanja,
ostadoše mi stope u pijesku zarobljene.
Riječi ću zapečatiti šutnjom
otupjelim srpom požnjeti klasje vremena
konopima povezati snoplje stvarnosti,
čvorove čvrsto zabrtviti,
da ih vrijeme nikad ne raspetlja.
Već danima sastavljam i rastavljam,
krpam istrošene snove,
zavodim nedočekane osmijehe,
zatvaram kovčege uspavanih zanosa i strasti,
otresam lelujave boli, uzdrhtale čežnje,
htjela bih još malo trajati,
voljeti bez vremena i prostora.
Danas si ionako samo pepeo, a već sutra prošlost.
Godine stare, godine nove,
obrišite mi suzu za jučer,
podarite zadnji osmijeh za sutra
već sutra ime će mi postati samo zamjenica :
Bila jednom ONA jedna.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.