Ana – Marija Posavec | Brandon Sanderson, Legija: pod površinom

Psihološka umna pomaknutost ili genijalnost aspekata

Brandon Sanderson, Legija: pod površinom, Biblioteka Nova, Zagreb, 2016.

    Jedan od vodećih pisaca spekulativne fantastike našeg doba, nakon uspješnih i napokon na svjetskoj književnoj sceni prihvaćenih serijala te osvojenih nagrada, predstavlja se kroz Hangar 7 i Biblioteku Nova romanom Legija: pod površinom.

Roman je oblikovan kroz dvadeset i jedno poglavlje raspoređenih u tri dijela i epilog kojim priča o odnosu tzv. aspekata s domaćinom naizgled završava. Priča obiluje mnoštvom likova (fikcijski stvarnih i fikcijski zamišljenih!) koji su međusobno nerazdvojivi, čvrsto isprepleteni s protagonistom romana, Stephenom Leedsom, o kojemu ovisi njihovo postojanje i supostojanje.

Riječ je o glavnom junaku čiji mentalni sklop funkcionira na način stvaranja halucinativnih aspekata – kako ih pripovjedačev glas signalizira u tekstu. Ličnosti su to koje su vizualizirane u Leedsovu umu, raspoređeni i otvoreni poput umnih ladica što se međusobno nadopunjuju određenim znanjima. Formoranje i njegovanje podvojenih ličnosti najbliži su psihološki opis kompliciranog Stephena, iako je mimetičnost fikcijske situacije u priči ipak nešto složenija.

Priča se romana razvija kroz zadatak koji Leeds dobiva preko poznanika Yola Chaya; leš je jednog od perspektivnih znanstvenika vodeće tehnološke tvrtke I3 nestao i potrebno ga je pronaći jer je dotični u svojim stanicama uskladištio podatke o tajnom proizvodu tvrtke – virusu koji će se raširiti i kojemu se ne zna učinak. Osim virusa koji prijeti ljudskom rodu, a nije teatralno opasan po život, već otvara pitanje o znanstveno-etičkoj dimenziji čovjeka, javlja se i plaćena ubojica Zen Rigby koja je Leedsu i njegovim aspektima uvijek vješto za petama, uz znanstvenikovog mlađi brata Diona. Za mrtvim tijelom znanstvenika ne tragaju samo Stephen Leeds sa svojim aspektima, već ga želi i suparnička tvrtka Exeltec.

Elementi SF-a kroz roman prikazani su u momentima potrage za USB-uređajem što sadrži šifrirane podatke, detaljnog opisa skladištenja informacija u 750 megabajta podataka koje nosi svaka stanica u ljudskom tijelu, u opisima unutrašnjosti tehnoloških tvrtki, no najjači signal spekulativne fikcije u podžanru, usudit ću se reći - psihologijske fantastike, usmjeren je na međusobni odnos Leedsovih (ne)stvarnih aspekata, njihovo vizualiziranje, koegzistenciju koja im svima omogućuje rast domaćina zamišljatelja, što zajedno s njihovim vještinama i znanjem funkcionira te pod njihovom zaštitom istražuje. Ivy je jedna od aspekata obilježena hodajućim sarkazmom kojim pomaže Leedsu funkcionirati u društvu, Tobias je pak štreberski nastrojeni detaljist, J. C. specijalac - špijun, uvijek spreman na posezanje za pištoljem kada bi se Stephen našao u opasnosti, Audrey učenica što u kratkom roku svladava znanje biokemije i kriptografije, Arnaud je najnoviji aspekt što propituje stvarnost i zamišljenost samoga sebe pa i ostalih aspekata...

Tumačiti je Leedsove deluzije poput nužnih fragmenata osobnosti kojima će se postavljeni problem riješiti i doći do cilja kako se priča približava kraju, ali uz neizostavnu opasnost nestajanja ili udaljavanja pojedinih aspekata djelovanjem plaćenice Zen.

Brendon Sanderson kroz Legiju daje pozornost istražiteljskoj ulozi, vješto retroflektira njezin obrat pomoću Leedsove halucinativne sposobnosti pa se može govoriti i o sitnim naznakama kriminalističkoga žanra kojega ipak zatire snaga spekulativne fikcije i psihologije; u romanu ne postoje spektakularni momenti glavnog junaka, teatralizam i vizualizacija SF-ovskih golemih tehnologijskih biokemijskih oružja te megalomanskih protivnika. Stvarnost se u Legiji ne razara sasvim, već slabi obični junak (čovjek) deluzijama i snagom uma svoju slabu misao rastače, uči, formira se u skladu s ostalih četrdeset i sedam aspekata.

Sanderson se u priči suptilno dotiče problema novca i moći, (ne)mogućnosti funkcioniranja genija/luđaka u društvu, problema besmrtnosti u tehnologijski naprednom i brzom svijetu te pitanju svrhe postojanja.

Nitko ne može kopati po nečijem svijetu, a da ga barem malo ne dotakne; smatraju jednoglasno višeglasni Leeds i Sanderson, upućujći čitatelja na mogućnost umnažanja identiteta te suptilog postavljanja pitanja o tome koliko mi sami imamo identiteta u modernom vremenu i jesmo li ikada zamislili kakav svoj aspekt; pomažu li nam naše deluzije ili – odmažu.