Neda Milenkovski | Zauvijek s tobom

Kad odem za sva vremena
u vijencu istine tvoje uplest ću se,
na laticama snova usnuti,
svitanjem jutra te dozvati,
u labirintu sjećanja sjajiti.

Bit ću tvoje blaženstvo
ime za  hrabrost i dostojanstvo tvoje,
bit ću smisao tvog postojanja
u moru nirvane.

Tražit ćeš me, sanjat ćeš me,
 čeznuti za mnom, za manama mojim
koje uvijek najdražima zoveš.

U osami trenutka
krhotine svoje slabosti skupljaj,
priznaj ranjivost i nemoć,
sakrij se od svijeta
ali nemoj zaplakati za mnom.

Moje ime izgovori, svojom me nazovi
vratit se neću, ali bit ću zauvijek s tobom.