Kolumne

subota, 27. kolovoza 2016.

Ana-Marija Posavec | Promatranja II.


Autor fotografije: Ana - Marija Posavec
Vozili su se u tamnom automobilu. Dva stranca do te večeri, vozili su se najprije u buci i smijehu, a kako su dolazili cilju – tako se ista buka stišavala.
On i ona, razmijenivši oko ponoći nekoliko dodira i strastvenih poljubaca, ali ne i imena, uputiše se prema njezinom domu.
           Ona je inzistirala.
                      On je pristao.
Studena je noć odisala svježinom. Nešto se spremalo, napetost u zraku je rasla. Vrijeme kao da nije protjecalo, lijeno se vuklo prikazom brojki na digitalnom satu.

U automobilu nakon par poljubaca, poslije kojih uglavnom slijedi brzo tjelesno sjedinjenje dvaju neznanaca; pokupljeni sudbinom, onako zbrćkani zajedno – utihnuše.
   
Svojim ju je tamnim očima znao kratko promotriti dok je pribrano vozio, pogledati joj lijevu stranu bijeloga vrata i viseću srebrnu naušnicu na lijevom uhu. Kosa joj bijaše pokupljena u visoki rep iz kojeg se spuštala tamna pletenica do sredine leđa.
„Uh...“ pomislio je: „Kad te dohvatim... Nećeš samo šutjeti“ osmjehnuo se samome sebi njegujući muški ego.

– Skreni desno – reče mu tiho i uspravi glavu.

Ništa nije odgovorio, samo je slijedio upute.

Iza gustih krošnji i čistine ukazala se lijepa bijela, činilo mu se na prvi pogled, prostrana kuća s golemim uređenim vrtom.
  
„Što se i ja čudim... mogao sam i prije zaključiti na koga sam naišao“ um je zaključio ono što su oči vidjele – nezadovoljnu i nezadovoljenu mladu bogatašicu željnu zavodljivih igara.

***
   
Oboje izađoše iz automobila. Ona se okrene i pogleda ga:
  
– Ono što će se ovdje događati nikome nemoj pričati.   

Tomu se nije nadao. Mašta ga zagolica kao zmija u lubanji i osjeti kako mu međunožje treperi.
   
     Gledala ga je nekim skromnim pogledom, mirno, gotovo plaho i bistro što ga je upravo najviše razluđivalo. Razbluđenim stanjem osjetila priđe joj malo bliže i nagne joj se do vrata okrunjenim skupim parfemom: – Obećajem... – prišapne zavodljivo.

Promotrila ga je. Visok i lijep, tamnokos i tamnook, uređen za zabavu.

„Izabrala sam“ pomisli i ona pa izdahne odvrativši: – Upamti, obećao si. Dođi.

Nije mu pružila ruku. To ga je zbunilo, ali bio je uvjeren što ti znakovi znače.

„O Bože, kakva li je tek kad raspusti kosu“ uzbuđivao je samoga sebe prateći ju do ulaznih vrata.

***
   
– Sjedni. Raskomoti se – uvela ga je u prostrani dnevni boravak.

Promotrio je sve oko sebe i osjećao se - čudno. Nije upalila svjetlo, što mu se sviđalo, no sva bjelina u prostranoj prostoriji ga je zbunila.
  
Mramorni bijeli pod sterilizirali su bijeli zidovi, masivni kamin od sivkastog mramora, police od obojenog bijelog drveta, bijela baršunasta garnitura i bijeli lakirani stol unesu u nj čuđenje, potom neobični osjećaj poštovanja koji se miješao s gađenjem bezličnosti.

„Što je ovo...?“ upita samoga sebe. „Gore od grobnice. Ili... crkve?“
   
Pokušao je pronaći nekakvu boju koja će razbiti tu bjelinu, ali pronašao je pogledom iza sebe samo nju.   
Pogleda joj ozbiljno lice. Odvažio se prići.

U želji da ju dotakne, ona mu odbije ruke i odvrati: – Ne.
   
Začudio se pa upita samouvjereno i  tiho: – Ne...?
   
Odšetala je od njega do staklene vitrine, izvadila butelju crnog vina, čašu na stalku i otvarač. Sav se taj instrumentarij, kao za svetkovinu, našao pred njim na bijelom stolu i bijelim foteljom u kojem je, činilo se, on trebao sjediti i – piti.

– Možeš li naložiti vatru? – upita ga i pokaže mu rukom na sivi kamin.
On joj je promatrao izraz lica, ozbiljnost i neku pritajenu bol. „Nemoguće“ samome je sebi govorio secirajući joj prodorno profil i pravilni nos: „...nemoguće da je od onog smijeha i onih poljubaca došlo do ovoga. Pa zašto?“ pitao se podignuvši obrve.

– Otići ću na trenutak. Kad se vratim... reći ću ti sve – prislonila mu je ruku na rame što opet u njem rasplamsa požudnu želju.
Nije se okrenuo dok se bavio tankim cjepanicama koje su imale brzo planuti. Opet se iznenadio shvativši da je čak i žarač obojen u – bijelo.

***
  
Sjedio je u fotelju dok ga je grijala vatra iz kamina. Otvorio je ponuđeno mu staro crno vino.
  
„Što li sprema ta čudna ženska?“ pitao se zatvorenih očiju raspirujući umu maštu. I srce mu je tuklo brže pri samoj pomisli da joj usnama može dotaknuti vrat, zagristi ga, polizati čak, uzdahnuti joj pored uha, dodirnuti joj bedra i koljena.
   
Otvorio je oči i ludo mu je srce na tren stalo. Osjeti zujanje u ušima i podsjeti se da mora – disati.
   
Pojavila se na vratima dnevnog boravka.
  
„Tuci, srce. Tuci...“ naredi sebi, ispije dugi gutljaj ne skidajući pogled s prizora.

Bila je naga. Slobodna. Ranjiva, činilo mu se. Promotrio joj je u dugim trenutcima sve – blijedo lice i melankolične okrugle oči, tamnu kosu do sredine trbuha, koščata ramena, opuštene dlanove, okrugle grudi, ravni trbuh, međunožje, skupljena bedra i duge noge.
   
Odlučio je ustati, ali ona ga prekine: – Nemoj.
    Namrštio se. „Kakva je ovo perverzija?“
   
    – Nemoj me dirati – odvrati mu tiho.

Podignuo je obrve. „Dođeš mi ovamo gola, spremna i ne daš mi da te diram?!“, pobunilo se sve požudno i tjelesno u njemu pa odmahne glavom u nevjerici.

– Nemoj me dirati. Obećao si da ćeš sve zadržati za sebe. Nije li tako? –

„Točno“ prisjetio se: „Obećao sam... Pa što hoćeš onda, ženo?“

Kao da ga je mislima čula i osjetila zaprepaštenje, objasni tiho:
– Molim te... samo me gledaj. Ne diraj me. Samo me promatraj. Možeš li to? – upitala je podsjećajući ga na - izazov.

Spustio se natrag na svoje mjesto, dohvatio napunjenu čašu s vinom pa ispije do dna. Promotri joj oči koje su uzvraćale pogled čudne neke boli nedostajanja i nerazrješivih emocija, probadale su iglom šutnje.

– Mogu – procijedi iznenada, iako ni sam nije znao zašto, niti je sa sigurnošću znao može li to uistinu. Osjećao je pulsiranje alkohola u sljepoočnicama, ali ipak dohvati butelju s tamnom tekućinom i naspe ju u čašu.

– Dobro. Samo ću te gledati – dovrši tiho.

***
    Prošetala je prostorijom kao da u njoj nema nikoga. Pratio je pogledom svaki korak. Pročačkala je nešto na stoliću u drugom kraju sobe pa se opet vratila do kamina. Ruke prisloni na mramorni naslon iznad vatre, bosa i naga, obasjana svjetlošću vatre i mjesečinom koja joj je srebrnom svjetlošću sjekla meku kožu.

U rukama je njihao čašu s vinom. Promatrao joj je zatvorene oči, blago otvorena suha usta, lijevo rame i lijevu dojku iz profila, bedra i stražnjicu.

Mašta i želja smiješaju mu u tijelu koktel zvan Žudnja. Poželio je istoga trena prekršiti obećanje, zaskočiti ju straga i staviti joj ruku makar na vanjsku stranu desnoga bedra ili joj dohvatiti dlanom bočni dio dojke.

„Bilo što da ti učinim... Ženo... Što mi radiš...“
   
Imao je dojam kako će mu se požudna želja rasprsnuti bilo kojim idućim njezinim pokretom, šušnjem. Dolije vina u čašu i ispije sve brzo, u nadi da će tako onesposobiti um u stvaranju slika.

Odmaknula se od kamina pa stade ispred prozora. Torzo joj bijaše predan mjesečini – a stražnji je dio on promatrao. Milovao je očima uske bokove, stražnjicu, ramena, obrise kralješnice kroz kožu i vrat, koliko je raspuštena kosa dopuštala. Stav tijela skrivao je od stražnjice na niže, činilo mu se, meko međunožje, njegovim prstima – nedostupno.
Dolije ponovno crvenu tekućinu u čašu.
Pred očima mu se stade magliti.
Okrenuo se naprijed i na njegovo iznenađenje, već se našla pred njim.
Nakanila je - sjesti.

Pomno je promatrao taj njezin ritual spuštanja. Promatrao joj je najprije međunožje koje je zbog sjedanja ipak malo više otkrila, a kada je napokon njime dotaknula površinu – učini mu se kako se osramotio, kako je on uzdahnuo umjesto nje.

„Kriste...“ duboko udahne nakon te spoznaje, otvori oči i cijelu ju promotri.

Kao da ju je doticao - a nije - okrugle su joj dojke stajale u prirodnoj pozi, blago opuštene, tijelu proporcionalne.

„A ne smijem...“ udahne opet i ispusti neki nenadani meki uzdah samome sebi. Opet ju je gledao. Naslonila je leđa pa lagano izvije tijelo, opusti ga u njegovom pogledu i usporenim si pokretom desne ruke dotakne lijevu stranu vrata. Uto je zatvorila i oči, okrenula glavu udesno otvorivši blago usta. Bez uzdaha. Bez glasa.

Zadrhtao je pa ispije još jednom sve do kraja.

Promatrao je kako ruku spušta s dugoga si vrata preko sredine prsa i još laganije zastaje na trbuhu, a možda i – niže...?
   
„Niže...“, zatvorio je oči.

Crvena mu je tekućina poput bolesti zaposjela um i opet mu se učini kako je izdao samome sebi dostojanstvo bez dodira nje i dodira sebe; kako mogućnosti, želje i mašta igraju zajedno ovoga puta protiv njega samoga i pogubno za ponos pulsiraju u vlastitom mu međunožju.
Osjeti blagi lažni i pravi užitak olakšanja nagnuvši i sam glavu unatrag.

***
   
Trgnuo se u trenutku i odmah pogledao gdje se nalazi.
   
Jutarnje sunce dočekalo ga je u bijeloj prostoriji – mirnoj i tihoj kakva je bila i pri kraju večeri. Brzo pogleda oko sebe, povrativši u sjećanje što je mogao.

U glavi mu je pulsiralo. Razbistrio je brzo pogled, a nešto dalje vidje i nju.

Spavala je pokrivena bijelom dekom od pliša na trosjedu. Lice joj bijaše mirno, raspuštena tamna kosa rasula se po bjelini – za njega kao muškarca tako strašnom i odbojnom, ali za dušu odmornom.

Gledao ju je tako trenutak, dva pa tiho ustane, koliko mu je mamurluk dopuštao.
  
Iako mu se činilo da je proizveo par zvukova dok je odijevao crni sako, pogleda ju još jednom.
   
„Ipak sam održao obećano“, zadvoljno se osmjehne. Htjede joj dotaknuti makar kosu, tjeme - ali i od toga odustane.

„Tko zna zašto je dobro ako... Ne.“

***
   
Začula je zatvaranje vrata automobila, paljenje motora, spojku, dodavanje glasa i ribanje guma.
   
Lagano je otvorila odmorene oči. Studeno sunce promatralo ju je kroz goleme prozore.

„Dobro je“, izdahne zadovoljno. Nije se zabrinjavala mišljenjem momka koji je upravo od nje otišao.
   
„Naučio je promatrati. Naučio je ne kršiti obećanja. To je dobro“, osmjehne se i pogleda očima u zoru koja je ulazila u bijeli joj dom, kao i sinoć mjesečina, uvijek nepozvana – a osvjetljavala je sve.
I želje. I poglede.
Nikada dodire.

„To je dobro... A što je dobro - i lijepo je“, pomisli skupivši čvrsto bedra, sklopi oči i stisne jače samu sebe u zagrljaju.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.