Tin Ujević: IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Sven Adam Ewin: NE DAM VIHORU
A ja ću, Tine, priznat pred svima,
Da nisam stvoren za taj let.
Ja sam ti biljka što korijen ima,
Duboki korijen, za me svêt.
Taj korijen seže do tebe, Care,
I do pjesnika naših svih.
Vi mi hranite kapilare,
U svoje pjesme sve vas skrih.
Pa neka puše. Pa neka kosi.
Pa nek je vihor, nek je bog!
Ja ne dam vjetru da lišće nosi
Jezika milog tvog i mog.
I POSTOJI LI VEĆA DRAŽ,
VEĆ SVAKOM OD VAS BIT OMAŽ.
____________________________________________________________________________________
Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.), hrvatski pjesnik.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.