Patnje mladog autora XVIII.

PRESSING

Piše: Jelena Hrvoj

Kad jednom zakoračite na književnu scenu nadate se da ćete pronaći i čitatelje. I bez obzira na to koliko čitatelja imate oni od vas očekuju određene stvari. Jedna od tih stvari je da je vaš sljedeći objavljeni roman kvalitetniji od prethodnog. Naravno, to je nešto što i sami od sebe očekujete, ali u svemu tom očekivanju stvara se jedan enorman pritisak. Normalno je da kao pisac i kao čitatelj sazrijevate, ali gdje je granica? Naravno, doći će dan kada više kao autor ne možete bolje. Dosegnuli ste najvišu stepenicu i u tom se trenutku možete još samo zadržavati na nivou kvalitete pisanja na kojoj ste do tada bili. Hoće li to zadržati čitatelje? Hoće li to zadržati volju za pisanjem?

Što se događa ako neki autor poželi isprobati novi žanr? Možete li zamisliti S. Kinga kako piše ljubavne romane? J. Fielding kako piše putopisne romane? Da ne nabrajam… ali teško je zamisliti autora kojeg je obilježio jedan žanr kako prelazi u neke druge vode. Zašto je tako?

Čitatelji su navikli od određenog autora očekivati ono što je do tada radio vraški dobro. I nebitno da li je taj autor izvrstan i u ostalim područjima (ukoliko tu istu vještinu ne pokazuje od samog početka), teško ga je prihvatiti kao nešto drugačije.
Živi primjer je J.K. Rowling. Nakon uspjeha koji joj je donio Harry Potter, Rowling je poželjela napisati i nešto drugačije - napisala je roman za odrasle. Njezino ime prodalo je određen broj primjeraka, ali uskoro se za taj roman više nije čulo onoliko koliko se čulo za prethodne. Kako bi zadržala čitatelje ona je nastavila sa pisanjem romana vezanim uz čarobnjake koje su svi toliko zavoljeli. Zanima me je li se tko od njezinih čitatelja zapitao koliko je ona kao autor sretna zbog toga? Kada poglavlje, knjiga, serijal, završi - za to postoji neki razlog. Autor je zasićen. Za autore su knjige živa stvorenja. A kao i svako živo stvorenje ta poglavlja imaju svoj prirodan ciklus. Kada jednom ispune svoju svrhu vrijeme je da ostanu voljena, ali svijet kreće dalje.

Da, autori su pod velikim pritiskom, jer na kraju krajeva mi stvaramo za čitatelje. Nemojte me krivo shvatiti, stvaramo prvenstveno za sebe, no ukoliko naši radovi ne pronađu put do čitatelja, oni ostaju tek zaboravljene ideje. Moramo rasti zajedno, autori i čitatelji, ali negdje usput se moramo sjetiti da nismo svemogući, ni savršeni.

Ako rastemo, zašto se ne bi širili na razna područja? Uzmite u ruke sve knjige određenog autora bez predrasuda ukoliko se radi o drugačijem žanru. Možda vas knjiga iznenadi.