Narcisa Potežica | Na rođendan Miroslava Krleže

Opatija- Autor fotografije: Narcisa Potežica

                   Podsjetmo se ukratko na njegov životni put. Ovaj poznati, po mnogima  najveći hrvatski pisac 20. stoljeća rodio se u Zagrebu 7. srpnja 1893. godine u građanskoj obitelji nižeg srednjeg socijalnog statusa. Poslije osnovnog školovanja u zagrebačkoj školi na Kaptolu nastavlja vojno- kadetsku  školu u Pečuhu i to neposredno prije I. svjetskog rata. U vrijeme Balkanskih ratova naime godine 1913. prekida vojni studij te preko Pariza i Soluna odlazi u Srbiju s namjerom da postane dobrovoljac u srpskoj vojsci. Ova  njegova odluka nije dobro prošla jer su ga osumnjičili da je špijun zbog čega je bio protjeran, vraća se u Austro-Ugarsku, gdje čak biva uhićen. No ubrzo je pušten, ali je 1915. godine mobiliziran i kao domobran je poslan na bojišnicu u istočnu Europu. Tamo doživljava Brusilovljevu ofanzivu nakon čega zbog slabog zdravstvenog stanja vrijeme provodi po bolnicama i toplicama i tada počinje pisati te se trajno posvećuje književnom radu.

                   Ali pored vojnog života bio je aktivan u politici, tako što je nakon stvaranja Kraljevine SHS bio fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom, a kasnije bio angažiran u komunističkom pokretu novonastale države.Potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća bio je dominantna ličnost u književnosti bivše Jugoslavije. Značajno je da  pokreće Jugoslavenski leksikografski zavod, ali 1967. potpisuje “Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”, daje ostavku u Centralnom komitetu SKH, pa je poslije toga na strani simpatizera "hrvatskog proljećara" iako je uživao naklonost Tita. Do kraja života radio je kao direktor i glavni urednik u Leksikografskom zavodu, a umro je 29. prosinca 1981. u Zagrebu.
          Često se istiće po više kriterija da je Krleža ne samo najveći hrvatski već i jedan od najvećih europskih pisaca 20. stoljeća, poglavito u žanrovima poezije ("Balade Petrice Kerempuha"), svojim romanima među kojima je možda najpoznatiji "Na rubu pameti", esejističkoj i dnevničko-memoarskoj prozi s velikim djelom "Davni dani" te s značajnim dramskim opusom, pa ga možemo u usporediti sa svjetskim piscima i čak reći da  s njegovim umjetničkim djelima stoji uz bok daleko priznatijih suvremenika kao što su  Thomas Mann, Virginija Wolllf, Albert Camus, Wiliam Faulkner i Aleksandar Solženjicin.

        Svima je najpoznatiji po njegovima djelima "Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu pameti" i "Zastave", po  dramama (ciklus o obitelji Glembaj) a to su "Gospoda Glembajevi", "Leda" i "U agoniji",  značajan je  "Areteju" a brojne su mu i zbirke pjesama.

                Na kraju nekoliko citata iz Krležinog opusa:

"Već osamnaest milijuna godina hodamo na stražnjim nogama a još smo četveronošci uglavnom svi i što to znači znati čitati i pisati kada pišemo već sigurno dulje od pedeset hiljada godina a svakih se stotinu godina rodi po jedan čovjek koji umije doista pisati a njega ne čita nitko” - Povratak Filipa Latinovitza

I jedinstvena pjesma u prozi "Čežnja":

"Događa se to u jesenjoj noći, kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini,i kada se tako neopisivo javlja čeznja za nekim, tko bi bio dobar, nas, bliz, intima, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama. Pismo bi mu pisali a njega nema." - (Miroslav krleža)

         "Balde Petrice Kerempuha" smatraju se najvećim Krležinim pjesničkim ostvarenjemn, sadrže 30 pjesama  od kojih je zasigurno najpoznatija:

Khevenhiller

Serenissimusa archiduxa carolusa

Tabornjik generalkvartirmajster

Khevenhiller na tlaki zida novi

Banski festung carolostadium

A. D. 1579

Nigdar ni tak bilo

da ni nekak bilo,

pak ni vezda nebu

da nam nekak nebu.

Kajti: kak bi bilo da nebi nekak bil

         Krleži u čast – ove godine organiziran je već 5. Festival Miroslav Krleža, koji će održava od 1. srpnja do 7. srpnja u Zagrebu, pa se nudi bogat i raznolik program koji je kompletan u znaku Krleže, a ovaj put u središtu su njegovi ženski likovi. Svečanost otvorenja je održana na terasi ispred Memorijalnog prostora Miroslava i Bele Krleže na  Krležinom Gvozdu. Interesantan je bio popratni program Festivala  tako da je uz već tradicionalni Doručak kod Krleže i to  baš 7.srpnja u 7 sati ujutro uspješno organizatorano  tzv. "Krležino putovanje u Opatiju", zatim se raspravljalo o problematici Krležinih stvarnih i imaginarnih žena, a kao mjesta događanja  uz razgovore u Krležinom vrtu, predavanja su održana  u Mađarskom institutu i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.Na ideji i ostvarenju ove manifestacije koja predstavlja ipak priznanje najvećih vrijednosti na hrvatskoj književnoj i kulturnoj pozornici 20. stoljeća- treba zahvaliti ravnatelju Festivala značajnom kulturnom djelatniku i dramskom umjetniku Goranu Matoviću koji sve to radi s puno entuzijazma i znanja – uspješno a po svemu sudeći nastavit će ova hvale vrijedna tradicija održavanja "Krležinih dana" i slijedećih godina – početkom srpna te će se posebno obilježavati 7. srpanj u 7 sati – kada je svjetlo dana ugledao Miroslav Krleža kada smo dobili najplodnijeg i najsvestranijeg književnika u povijesti hrvatske književnosti.

                   Rodio se u znaku broja 7 i to s četiri sedmice,  jer se rodio baš 7.7. u 7 sati ujutro u Radićevoj ulici na broju 7.

                   Veliki je i značajan današnji dan 7. srpanj, jer treba se svake godine sjetiti da je na taj dan rođen Miroslav Krleža, po mnogima najveći hrvatski književnik i poznati enciklopedist, koji je svojim velikim opusom, snagom svojih riječi i veličinom djela bilo da su to njegova proza, drame ili pjesme – obilježio cijelu jednu epohu hrvatske književnosti.