Ana-Marija Posavec | Savjest vs. Zlo – tko pobjeđuje? Durga

Jelena Hrvoj, Durgina kuća, Vlastita naklada, Poznanovec, 2016.

        Drugi objavljeni roman Jelene Hrvoj pod nazivom Durgina kuća nastavlja psihološku te hororom i krimićem obojenu nit u hrvatskom suvremenom romanu. Djelo je oblikovano kroz osam poglavlja u kojima dominira retrospektiva prema danima proživljenoga djetinjstva triju obilježenih junakinja – u prošlosti naizgled samo problematičnih tinejdžerica – u sadašnjosti oštećenih zrelih osobnosti koje se kroz dvjesto pedesetak stranica suočavaju s demonima iz prošlosti. U skladu s mračnom prošlošću i napetom sadašnjošću, u kojoj se odnosi i zločin naposljetku imaju razriješiti, oblikuju se tri važne osobnosti na prostoru napuštenog zabavnog parka u čijem je središtu – Durgina kuća.
   
        Pixela Omnia pridošlica je u rodni grad svoje majke, nakon raspada braka roditelja. Neshvaćena i po prirodi vuk samotnjak, brzo razvija prijateljsku vezu s čudnom djevojkom Billianet koja ju uvodi u svijet straha, zlobe, manipulacije i krvoločnosti koju sama, kao trinaestogodišnjakinja, vješto i bez savjesti predvodi. Treći lik, neobuzdano i posesivno ovisan o autoritativnoj i tobože snažnoj Billy je Kaliope Zana – mlada djevojka koja otkriva tajnu napuštenog zabavnog parka, neposredno povezanu uz smrt njezinih roditelja.

        Radnja se, uz neizostavnu retrospektivu, slaže poput rubikove kocke u trenutcima kada jedna od navedenih osobnosti pod utjecajem teške obiteljske stvarnosti i potaknuta duševnim bolom počini zločin, druga ju pokušava kontrolirati i izazvati osjećaj savjesti u svrhu daljnje šutnje – dok je pak treća ostavljena na nemilost vlastitim raspuknutim snovima i mislima te se odlučuje na smrt. Iako naizgled sve ostaje zakopano u prošlosti, izvrnuta i „slagana“ sadašnjost u Pixeli, sada uspješnoj mladoj ženi, izaziva osjećaj krivnje i savjesti, puno snažniji od Billyne dominacije kojom ista, nakon mnogo godina, i dalje hrani svoj ego.
   
        S analitičke pak strane, važno je napomenuti kako autorica Hrvoj hororsku atmosferu održava isključivo na dvama lokalitetima za koje je vrijeme stalo – u napuštenom zabavnom parku, konkretno, Druginoj kući - mjestu gdje su djevojčice prisegnule na vjernost svemoćnoj Durgi što ih ima učiniti ratnicama (ni same u tim godinama ne znaju protiv koga/čega); te u golemom viktorijanskom arhitektonskom zdanju gdje živi Kaliope Zana s dementnom bakom. Posebno istaknut i nemirnim osjećajem obojen je trenutak u kojemu se djetinjstvo cijepa i prerano dolazi zrelost, a Hrvoj je za svoje junakinje odabrala upravo suočavanje s počinjenim zločinom, te ludilo i podvojenost koje navode na simboličnu krvoločnost. Isti prostori svjedoče stravičnim zločinima, trajno su obilježeni kao i osobnosti koje su ih počinile, destrukciji kojima su svjedočile i tajnama koje su preostale – u tišini čuvale.
   
        Nezaobilazni je fokus Hrvoj usmjerila na sveznajućeg pripovjedača o kojem saznajemo tek na kraju romana; u trenutcima kada savjest Pixele Omnie ratuje protiv urođene zloće izopačene Billianet, odnosno, u trenutcima kad Pixela prepričava istinitu Durginu priču lešinaru Kristoforu Loti, novinaru opsjednutom legendom o zabavnom parku. Njegova je uloga, kao i uloga mladog detektiva Vanje Petrova, razrješiti glavne i sporedne zločine te stati na kraj Billianet koja ne preže ni pred čime kako bi zaštitila tajnu Durgine kuće.
   
        Dihotomije jave i sna, dobra i zla, nepravde i pravde, glume i stvarnosti, uspjeha i neuspjeha, tajni i istina – dihotomije su koje se u Durginoj kući uzdižu gotovo na razinu proznih simbola i ukorjenjuju se u svetom trojstvu Pixele, Billianet i Zane. Bez njih naizgled Durga – nedodirljiva ratnica na leđima tigra s deset ruku ne bi mogla opstati; iako se čini da su se djevojčice u toj nakani sasvim prevarile i, možda čak i nesvjesno, odabrale svoju sudbinu.
   
        Jelena Hrvoj Durginom kućom pokazuje zrelosni odmak u pisanju; njezina je proza fluidna, lako i brzo čitljiva, obojena krvoločnom fantazmagorijom i psihoanalitičkim momentima koji upućuju na dašak američkih psiholoških horor priča. Postavljati duboka  pitanja o tome kako se i kada rađa zlo u čovjeku, što do njegovog jačanja dvodi, koje su mu granice i ima li granica za zlo uopće - nije lak zadatak spisatelju, ali Hrvoj je odgovoru na ista pitanja vješto doskočila oblikovanjem likova, njihovih ciljeva i naposljetku – njihovih sudbina.

        Iako naizgled na kraju cjelokupne priče pobjeđuju dobro i pravda, osvijestiti je da iza svih žrtava koje su međusobno povezane, ovijene tajnama i nasilno puštenom krvlju postoji samo jedna pobjednica. Sve navedeno pobjeđuje upravo Durga postavši sa svojom kućom – slavna.