Kolumne

subota, 4. lipnja 2016.

Robert Janeš: Idila de profundis


Stasa zora prozvana pijetlom.
Čučavi cvrkut. Raspredaju priču
u krošnji gustoj na obližnjem griču
nejaki ptići. Probuđeni svjetlom.

Pod plavom noći dan još putuje tlom,
nad ranim vjetrom kovitlaci niču.
Šumovi znani lavež glasan stȉču;
pokreti žustri - ples čovjeka s metlom.

Idiličan san, kućice u cvijeću
- ograde bijele štite ih od zla.
Vijesti svježe tvarnost dana niječu,

priječe svjetlu odlijepit se od tla;
s krovova rujnih vrane polijeću.
Mlad puši se dan iz crnoga kotla.

***

Mene zapravo nema kad me ima.
I tek ću biti kad me neće biti.
Dok čamac krhki na valima klima
duša će prhka gnijezdo novo sviti;

Oblik nestvarni iz vatre i dima
na jarkom će svjetlu najbolje se skriti.
Zarječene riječi - slutim grijeh!
Puštam vjetru da gurne ih u sjenu,

među daske Pont des Arts, nad Seinu.
Tud tabala su stopala slavnijeh!
Uvremenjen sam, izazivam smijeh.

Znam. I uživam! U tom časnom trenu
pjevam, gord i prav, pjesmu zaluđenu
mirisom tla. I gajdama sam mijeh.

1 komentar :

  1. Ovaj drugi sonet je u originalu "naopaki sonet", prvo idu tercine, a onda katrene. Kao da se gornji ogleda u vodi pa nastaje promijenjena, ali opet ne i lažna, slika neke "stvarnosti".
    Ovako to izgleda u originalu:

    Stasa zora prozvana pijetlom.
    Čučavi cvrkut. Raspredaju priču
    u krošnji gustoj na obližnjem griču
    nejaki ptići. Probuđeni svjetlom.

    Pod plavom noći dan još putuje tlom,
    nad ranim vjetrom kovitlaci niču.
    Šumovi znani lavež glasan stȉču;
    pokreti žustri - ples čovjeka s metlom.

    Idiličan san, kućice u cvijeću
    - ograde bijele štite ih od zla.
    Vijesti svježe tvarnost dana niječu,

    priječe svjetlu odlijepit se od tla;
    s krovova rujnih vrane polijeću.
    Mlad puši se dan iz crnoga kotla.

    ***************************

    Mene zapravo nema kad me ima.
    I tek ću biti kad me neće biti.
    Dok čamac krhki na valima klima

    duša će prhka gnijezdo novo sviti;
    Oblik nestvarni iz vatre i dima
    na jarkom će svjetlu najbolje se skriti.

    Zarječene riječi - slutim grijeh!
    Puštam vjetru da gurne ih u sjenu,
    među daske Pont des Arts, nad Seinu.
    Tud tabala su stopala slavnijeh!

    Uvremenjen sam, izazivam smijeh.
    Znam. I uživam! U tom časnom trenu
    pjevam, gord i prav, pjesmu zaluđenu
    mirisom tla. I gajdama sam mijeh.

    OdgovoriIzbriši