Sanja Damjan

Sanja Damjan rođena je 1973. godine u Koprivnici, gdje živi i radi. Završila je Gimnaziju Varaždin. Članica literarne sekcije Podravka i Matice hrvatske Varaždin, te član suradnik DHK Podravsko prigorskog ogranka.

Objavila je zbrike pjesama „Podravska Venecija“ (1997.) i „Podfutrani mesec“ (2015.)

Od 1998. god. sudjelovala na mnogim recitalima (u Sv. Ivanu Zelini, Mariji Bistrici, Bedekovčini, Zagrebu, Varaždinu itd.) gdje joj je objavljeno stotinjak pjesama, pretežno na kajkavskom, nešto pjesama na standardu i nekoliko radova kratke kajkavske proze. Na recitalima nagrađivana desetak puta (u Sv. Ivanu Zelini, Mariji Bistrici, Velikoj Gorici, Ludbregu, Osijeku, Modrovcu...).

U časopisu Kolo objavljeno joj je 10 kajkavskih pjesama, pod naslovom ciklusa „Zacoprana mesečina“.

Neke su joj pjesme odabrane i objavljene u „Antologiji XXI stoljeća“- hrvatskog urbanog pjesništva, Osijek, 2010. godine.

Dječja pjesma „Svemirski brod“ joj je objavljena u radnoj bilježnici „Zlatna vrata“ za treće razrede osnovne škole.

Zacoprana mesečina Zacoprana mesečina* cupka po Dravi. V čonu žmirkamo, pokriti z zvezdanom ponjavom. Veslo sam zgubil kak sam te kušuval. Na ranje smo drftali v čonu. Pod nama zdrobleno licitarsko srce se smeje.

Nega više runjača Negda su runjili kuruzu. Imali su runjača.* Dva, tri koša za kuruzu. Motike. Kopanje. Svinje, cucke, mačke. A mi idemo na posel. Delamo, delamo. Imamo facebooka, notbooka, mobitela, sms-a, gps-a... Zbližavamo se na vse načine. Ali brat, bratu, nigdar nismo dalši bili.

___________
*zacoprana mesečina, začarana mjesečina, čarobna mjesečina – cupkati, skakutati – žmirkati, treptati -  zvezdana ponjava, zvjezdano platno

*runjač, naprava nazubljena za ručno skidanje zrna s kukuruza, a može biti i strojni, koji se vrti rukom -  kuruza, kukuruz  - dalši, dalji