KUĆA BEZ LASTAVICA 2
Ja to ljeto mogu prećutati na hiljadu načina
a izreći samo na jedan.
Kuća ti je bila pokraj puta. Uz kuću natkrivena veranda.
I kanta za zalijevanje cvijeća u ćošku.
Na zadimljenom rogu lastavičje gnijezdo.
Te godine lastavice nisam viđao.
Noći su bile pune mirne požude.
Mjesec je na nebu visio poput neona.
Na zemlji su kao naručeni cvrčali cvrčci.
Sjena od jabuke bila nam je odjeća.
Od verande do sobe išli smo kao hipnotizirani.
Nismo palili svjetlo. Tek ponekad gorjela je svijeća.
Tvoja želja da se podaš bila je prepoznatljiva.
Kao kašalj. Kao ljubav. Kao siromaštvo.
Nije se mogla sakriti.
Ulazili smo u kuću bez riječi.
Vođeni sobom. I svojom požudom.
Krevet je uvijek bio raspremljen.
Osjećao sam se nekako čudno.
Kao da me netko gledao kroz prozor.
Ti si uvijek bila zaokupljena sobom.
Krotka kao životinja. Topla. Podatna.
Bez talenta. Bez smisla. Onakva kakva si.
Tvoja nakana obično se javljala oko ponoći.
Ja bih se tu zaticao slučajno. Nepripremljen. Nesređen.
Zaokupljen sitnicama. Tražio sam iskru u tvojim očima.
Ta noć se može prećutati na hiljadu načina.
A izreći samo na jedan. Ja po svom starom dobrom običaju.
Opet prećutkujem. Te godine lastavice nisam vidio.
A lastavice smo bili mi. Tek sad ćutim to u sebi.
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
1 komentar :
Hvala puno časopisu Kvaka za objabvljenu pjemsu i hvala Svetlani koja mi je pomogla da stupim u komunikaciju sa vama. Puno sreće i puno pozdrava od mene.Suvad Alagić, Brčko
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.