subota, 30. travnja 2016.

Radmilo V. Radovanović | Svetlana Živanović: Dobre žene

Žene ubiru plodove dok muškarci proslavljaju berbu

Dobivši ovaj rukopis da ga isčitam i napišem koji redak o njemu, u prvi mah sam pomislio da to odgodim za par dana zbog stiske u vremenu i svojih obaveza, ali otvorio sam ga i počeo da čitam od velike sobe koju je Živanovićka romanenski opisala i uvela nas i upoznala sa dobrim ženama, svojim pričama romana, sa lijepim opisima, zapletima, intrigama, kulminacijama, raspletima, svim onim što nam nudi ovo lijepo štivo koje se teško ispušta iz ruku.

Sve priče kod Živanovićke su slike o dobrim ženama: Nataliji, Milici, Ružici, Ivani, Miljani. Te slike artikulišu problem javnosti unutar prostora društvenosti, odnosno problem privatnog u prostoru javnosti. Drugim riječima reprodukuje temeljne podjele društvenog prostora u kome je kontistituisan javni prostor, muškosti, čak i kada u njemu djeluju žene. Zadržavajući ženu u sferi privatnog prostora neminovno se ispoljavaju dva tipa seksualnog indetiteta žena: tip žena koje su "poštovane" i tip žena koje su "posrnule".
Čitaoc će odmah raspoznati koje su to u ovom slučaju. Živanovićka nam kroz svoje likove prikazuje javni ženski indetitet strukturisan uglavnom njihovim bračnim statusom i njihovim iskustvom iz  prostora privatne sfere, s tim što mi zaključujemo da u prvi plan ističe dominantnost i nadređenost muškarca kao i njegove potrebe naspram ženskih potreba i ženskih dužnosti. Živanovićka nam u svojim prelijepim opisima slika intimnost žene u njenom privatnom prostoru-atmosferom dopadljivosti, nježnošću i usredsređenosti na mali svijet koji je zaštitnički okružuje.

U pažljivoj analizi ovog djela Dobre žene su prikazane kao idealitet i osnovni nosilac ljudskog roda, s jedne strane, i kao pripadajuće ženskom polu, a to često označava i podrazumjeva u punom smislu tog pojma, pripadanje socijalnom statusu najnižeg reda, sa  druge strane. Sjajni opisi teškog i jadnog života u porodici obilježenoj: pijanstvima,bijedom, raspadom i svim onim što to prati. U tom smislu polariteti se odnose na dva tipa seksualnog ženskog identiteta: tip određen ulogom supruge, majke i kćerke, tip žene koji pripada domu i tip žene u javnom prostoru koja je često smatrana nemoralnom, nepodobnom i posrnulom.

Dobre žene je realistički roman, tu nema dvojbe, ali on je i znatno više od toga, po zaista neobimnoj ali preciznoj faktografiji, po vrlo kompleksnoj karakterizaciji likova djelo ima odlike i psihološkog romana, a značajna zastupljenost čestih sukoba i zapleta govori o elementima drame. Kako roman i jeste najsložnija književna vrsta, može se pouzdano utvrditi da je Svetlana Živanović uspjela napraviti od Dobrih žena dobro djelo sa bitnim odlikama savremenog romana. Ona je pisac neospornog pripovjedačkog talenta, sa izraženim darom za zapažanje i najsitnijih detalja i sa toplim iskrenim osjećanjem života. Priča jednostavno i nenametljivo, a između redova diskretno provlači svoju trajnu humanu poruku. U romanu je data vjerna slika života ljudi. Živanovićka uspjeva da proživi život svakog svog junaka, ona sa njima odboluje njihove patnje, lomove, krize i nemire,ona osjeća njihovu tugu i radost, mržnju i ljubav. Lepota ovog romana je i što svih pet žena govore jednim glasom.         
                           
Mrkonjić Grad,25.07.2010.                                       
književnik, Radmilo V. Radovanović

Nema komentara :

Objavi komentar