ŠUTNJA UDVOJE
Šute njih dvoje, a život protiče,
odnosi potrošene teme.
Šutnjom se svade, šutnjom se liječe...
Oh, gdje su riječi, da ispune vrijeme!
I vrišti šutnja uz kavu za dvoje,
za svečanim stolom opet je gost,
tek novine šušte, svak čita svoje.
No comment na vijesti – srušen je most.
Ali kad postelju oboje snovi,
tad dodirnu jastuke i došapnu slatko:
Zar ne bi sretniji bili vi dvoje
da ne sanja - za sebe svatko?
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
1 komentar :
Odlična,istinita,bio sam u njoj ,dok sam je čitao,"gledao sam je"...........
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.