subota, 30. travnja 2016.

Maja Cvek

ŠUTNJA UDVOJE

Šute njih dvoje, a život protiče,
odnosi potrošene teme.
Šutnjom se svade, šutnjom se liječe...
Oh, gdje su riječi, da ispune vrijeme!

I vrišti šutnja uz kavu za dvoje,
za svečanim stolom opet je gost,
tek novine šušte, svak čita svoje.
No comment na vijesti – srušen je most.

Ali kad postelju oboje snovi,
tad dodirnu jastuke i došapnu slatko:
Zar ne bi sretniji bili vi dvoje
da ne sanja - za sebe svatko?

1 komentar :

  1. Odlična,istinita,bio sam u njoj ,dok sam je čitao,"gledao sam je"...........

    OdgovoriIzbriši