utorak, 26. travnja 2016.

Gordana Maloseja | Terry Hayes: Ja sam Hodočasnik

Triler/krimi priča, knjiga “teška” 704 stranice, sline mi cure :). Konačno se dočepam ove debeljuce, mojoj sreći nema kraja. Već na koricama: “Jedini triler ove godine koji nikako ne smijete propustiti” kaže Guardian. Prvih cca 170 stranica, baš na svakoj razmišljam hoću li odustati od čitanja. Teško pratim tko je tko, što se to događa, tko protiv koga....? Moram ju pročitati, sramim se prijateljice koju sam udavila žicajući da mi posudi. Stiže mi čak i poruka potpore, “nakon 200 stranica postaje bolje”, i stvarno. Priča se zahuktava i postaje tečnija i napeta.

Tema je međunarodni terorizam. Dva su glavna lika koja pratimo i bezbroj sporednih. Hodočasnik (ima puno imena, pravo ne saznajemo) – špijun tajne službe koja odgovara direktno predsjedniku. Kao dijete bio je svjedok ubojstva majke (spominje se samo u par rečenica), posvojen od imućne obitelji, školovan, vrbovan od tajne špijunske službe. Letimično upoznajemo njegovo djetinjstvo, detaljnije rad u tajnoj službi, dosta slučajeva koje je riješio. Drugi lik je Saracen, rođen i odrastao u Saudijskoj Arabiji, doživio tragediju u djetinjstvu koja ga pretvara u teroristu. Postaje velika prijetnja SAD-u, sprema napad opasnim virusom.

Napeto je i zanimljivo, negdje sam na polovici knjige, i onda se dogodi teroristički napad u Bruxellesu, a knjiga postaje realna, priča moguća, zastrašujuća i jezovita. Da citiram par rečenica koje se provlače kroz knjigu: “Zaboravite na dokaze! Dokazi su samo popis onoga s čim trenutačno raspolažete. A što je s onim što još niste otkrili?”

Na kraju samo napomena: Splićanke/ni mirno spavajte. Nakon što je riješio problem s teroristom (većim dijelom u maniri filmova Smrtonosno oružje), Hodočasnik kreće jedrilicom put Hrvatske, točnije u Split :).

Nema komentara :

Objavi komentar