Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom satira. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom satira. Prikaži sve postove

petak, 10. prosinca 2021.

Denis Vidović | Pismo banci


Draga mrska banko!

Ti si kriva za sve! Ne mogu te smisliti još od prvog kredita koji si mi mučki podmetnula.

Sjećam se kao danas, podignuo sam ga za novi automobil. Ipak je danas automobil potreba, a ne luksuz. Nakon par mjeseci, poželio sam drugi auto, ljepši, prostraniji. Zar nije u čovjekovom biću da uvijek teži boljem? Prodao sam stari, no svejedno nisam imao dovoljno novca pa sam podignuo kredit. Izmijenilo se iznova par mjeseci i naletio sam, sasvim slučajno, na novi automobil. Još ljepši! Prodao prethodni, ali…

srijeda, 4. prosinca 2019.

Luka Huzjak | Heliosova kupka



Helios neumorno obasipa svojim zrakama malograđansku sredinu ne bi li ipak došlo do promjene, do prosvjetljenja koje nam je potrebno. Ne znam, ne znam, vidjet ćemo…

Gradski ministar mr. sc. Korumpiranić uzdiše umornim i izmučenim licem, na kojem koža samo tako visi. Iz dana u dan sve mu je teže prelaziti deset metara udaljenosti tijekom godišnjeg odmora u kolovozu preko velikog gradskog trga Ludograda iz zgrade gradske vlade sve do Ministarstva rada. Osjeća neponovljivi strah kada bi hodao tim starim rimskim trgom. Boji se da će pasti i da se neće imati za što primiti. Drugi imaju taj isti osjećaj kad se odvaže elastičnim užetom i bez padobrana uz moralnu podršku instruktora bungee jumpinga skočiti sa šezdeset metara visokog mosta diktatora Ludog, inače prvog gradonačelnika Ludograda u bivšem i u nekim sjećanjima omiljenom totalitarnom sustavu.

utorak, 22. kolovoza 2017.

Dnevnik prosvjetnog radnika, kolovoz 2023.


Sutra punim 67 godina. Bole me kosti, imao sam dva infarkta, imam tri stenta.
Danas sam održao redovnih 17 časova. Morao sam u 61. da upišem još jedan fakultet, pa sada predajem 6 predmeta. U školi od 836 đaka, radi nas dvanaestoro.

Žena me je napustila pre četiri godine. Kaže - niti me viđa, niti donosim pare u kuću. I jeste tako. Sve što zaradim dajem na stručno usavršavanje, na koje idem tri vikenda mesečno. Ako i pretekne nešto para, to dajem na papir, toner, popravku računara i štampača. Svake nedelje kod svoje kuće odštampam oko 320 strana izveštaja, i 450 strana nastavnog materijala. Ako. Nije mi teško i ne žalim. Ja bar imam posao.