Ja, koji od žene i muškarca jesam,
iznijet na sunce kako bi klorofil u očima ozelenio jezik i udove,
izbačen iz rodoslovlja u posvojenje naroda
bivam proziran, od grijeha odmetnut u posrtaj,
od bubnjeva u pjesmu
Ja, nijem u buci, a galamdžija u zahučaloj krvi,
svaku večer ispovijedam um i na prsa privijam
sjećanje na ljude kojima zavidim na zimzelenoj savjesti
Takav ja, jedva vidljiv u mikroskopu zvijezda,
kucam od borovih do jelovih vrata kao fašnički
svat pod maskom preobraćenog harlekina,
ne tražeći novac, bombon, punjenu pokladnicu
Vapeći oprost za dane bez klorofila u zabrzalu jeziku
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.