trublje posljednjeg trenutka su
oštro proparale tihu noć
anđeo čuvar se prenuo iz sna
zakasnio je na posao
šutke sam se već uputio prema svodu
na kojem trepere nebrojene točke
prema svom osvijetljenom tunelu
kao opet kroz maternicu
čisteći se
izašao na drugu stranu
bez osjeta bivao svjestan
da sva tamošnja sjećanja
u tom polju visokofrekventne energije
blijede trajno
ostaju samo vrlo jednostavne stvari:
toplina
bliskost
ljubav
voda
mir
strast
čekaj..
zaboravio sam ponijeti strast
nemoguće, ostala je u paketu
kao da imaš svijeće
ali si zaboravio šibicu
na tom svodu moraš se spustiti
opet kroz svoj prolaz
kako si uspio već jednom davno
i potraži ono što si ostavio
na toj surovoj kamenoj stijeni
...
to je bila truba nadolazećeg auta
koji nalijeće izbečenih svjetala
nakon vriska i udara
samo se limeni poklopac kotača još
kotrlja u mračnoj noći
i klapara dok i on najzad ne utihne
...
svaka nova prilika ima svoju cijenu
i nema popusta čak ni za božić
ako i izgubiš smisao u životu
onda živi tako da mu smisao daš
divlji cvijet je ujutro
propupao uz cestu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.