Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 22. kolovoza 2025.

Kristijan Modrušan | Zemljani


Što je to u našoj vrsti
što nas svrbi i golica
da sve "druge" oko sebe
pošaljemo u kolica?

Što nas to toliko tjera
da se svaki kutak svijeta
naoruža sve do zuba -
svugdje bombâ i raketâ?

Pa se čudim i snebivam
znamo li što je to vrsta?
Isto tijelo, iste ruke,
a na svakoj deset prsta

Svaki prst i ruka jesu
neodvojiv dio tijela.
Ruke koje mijese zemlju
stvarajući nova djela

A te ruke sebe tuku
sebi rane svud nanose,
jedna prst u oko gura
druga čupa pramen kose 

Pa će doći i tih dana
da će biti prazna sela
putevi bez kog da prođe
pokraj cestâ hladna tijela

Nikog da nam priče priča
nikog da nam eho vraća
Zemljani, i sebi tuđi
oko vatre, a nisu braća

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.