Prošle noći
pila sam vrijeme s anđelima.
Mirisala raj.
Trajalo je sve
dok ceste u očima nisu počele srastati
s buđenjem nedorečenoga sutra od kojega
jezici bride i zvijezdama na hodočašću
po Zemlji.
Kriknula sam
za sobom izvan materije kao novorođenče
u trenutku rađanja za smrt
i zaplakala s istočnim grijehom.
Žedne oči
ranoga sunca u jutarnjem raju
ne popiše me s krvavom rosom
među kontejnerima svemirskoga smeća.
U sjeme me začahuriše
da produžim smrtno postojanje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.