Zorica Antulov | Bože moj?

  

Koga vidiš Gospode 

kad pogledaš im zjene? 

Koga vidiš kad bolest i 

gladna avet krene? 

Tamo, gdje livada je siva, 

a savjest svijeta ugašena, 

udaljena. 

Koga vidiš Gospode 

kad pogledaš im zjene? 

Vidiš li smrt i smrznute suze, 

sudbine uništene -

tamo gdje studen je jedino 

godišnje doba? 

Za svijet tek isprana tema, 

istrošena. 

Koga vidiš Gospode u licu malih anđela? 

Da'l s njima sin te doziva? 

Vidiš li srdžbu Heroda, 

oprane ruke Pilata? 

U odbljesku svjetla kapljice

božanske, odabrane, 

zvijezde djetinjstva su Gospode, 

isprane, izigrane. 

Koga vidiš Gospode 

kad pogledaš im zjene?