Narcisa Potežica | Dror Mišani: „Čovjek koji je htio znati sve”

 

Najnoviji roman Dror Mišanija „Čovjek koji je htio znati sve” u nakladi Frakture objavljen je 2025. godine s podnaslovom Treći slučaj Avrahama Avrahama i još piše na naslovnici da je to Maestralan nastavak svjetskog kriminalističkog fenomena. I zaista poslije romana „Nestao” i „Mogućnost nasilja” ovaj treći detektivski roman,  čiji je autor Dror Mišani,  treće je sjajno djelo u nizu njegove svjetske poznate kriminalističke trilogije.

Dror Mišani (rođen 1975.) izraelski je pisac koji je u Zagrebu na Festivalu svjetske književnosti 2022. u organizaciji Frakture predstavio svoj prvi roman „Nestao. U tom romanu je u središtu nestanak tinejdžera čemu inspektor kojem je slučaj prijavljen u prvi mah i ne pridaje toliko pažnje. Kasnije se sve zakomplicira i svojom napetošću i u svojoj nepredvidljivosti je roman osvojio veliki broj čitatelja, pa je preveden na dvadesetak jezika. 

Čitatelje je Dror Mišani posebno oduševio romanom „Tri” koji je objavljen 2018. jer u prvi mah sasvim tri odvojene priče o tri žene svojim majstorskim neočekivanim završetkom ostavlja bez daha. Pritom smo uronili u život suvremenog Izraela s likovima koji nam postaju prepoznatljivi i bliski kao osobe koje svakodnevno susrećemo oko nas i strahujemo za njihovu sudbinu do samog kraja. Zato ne čudi da je Dror Mišani dobitnik nagrade Bernstein za roman godine na hebrejskom, zatim nagrade Martin Beck za najbolji kriminalistički roman preveden na švesdski i također nagrade kritike za najbolji kriminalistički roman preveden na francuski. Također je bio u užem izboru za više cijenjenih nagrada, među kojima su Sapir i francuski Grand Prix de litterature policiere. 

Više puta je istaknuto da Izrael nema tradiciju kriminalističkih romana, možda tamo i nema toliko takvih slučajeva. O tome je čak govorio pisac Dror Mišani na Festivalu svjetske književnosti kada je u jesen 2022. bio u Zagrebu kao gost Frakture. Rekao je  da su u središtu interesa ipak najčešće neke druge teme. Zato je pojava ovih odličnih detektivskih romana koji su u mnogočemu iznad prosječnih i čak poznatih krimića – zaista fenomen koji treba istaknuti. 

Kao pisac Dror Mišani također surađuje na ekranizaciji svojih romana, a osim toga je i prevoditelj i znanstvenik specijaliziran za povijest detektivskih romana, pa o tome predaje, drži kolegij na fakultetu. 

U romanu „Čovjek koji je htio sve znati” majstorski nas vodi kroz sudbine svojih likova, koji nam postaju bliski ocrtavajući njihov psihološki profil i potpuno su nam pred očima kao stvarne osobe bilo da se radi o žrtvi šezdesetogodišnjoj Lei Jeger koja je ubijena poslije silovanja, za koje je čak osumnjičen njen sin, no saznajemo da on nije njen pravi sin. Zatim je paralelno opisana druga sudbina – obiteljski život bankovne službenice Mazal  Bengtson s dvoje male djece, curicama Danieli i Noe i njenog muža Kobija koji je momentalno nezaposlen, a  postavlja se i pitanje - je li ljubav zaista slijepa? Tu se pojavljuje i fantomski policajac – očito netko se lažno preoblači ali u početku u policijskoj istrazi se taj moment želi izostaviti da se ne naruši ugled policijske stanice ili čak policije u cjelini. A treće posebno zanimljivo u opisima kriminalističkih istraga je kao predah ali i nit vodilja predstavljen i upleten privatni život detektiva Avraham Avrahama koji je kao lik pred nama gotovo stvaran. On ima partnericu Marianku koja je rođena i porijeklom iz Kopra, bila je policajka u Bruxelessu a o toj njihovoj vezi saznajemo već u prvo romanu Drora Mišanija. Svugdje se on pojavljuje i muči se u otkrivanju slučaja. Ovaj roman  počinje dolaskom Marianke na aerodrom Ben Gurion a sada je s njim u Izraelu i čak su došli njeni roditelji u posjetu kako bi upoznali budućeg zeta. Oni je odgovaraju od odluke da ostane u zemlji u kojoj je strankinja. Zaista tu je još jedna barijera, ona ne poznaje dovoljno jezik i pomalo je u dilemi oko budućeg posla iako je čvrsta njena veza s Avrahamom koji je usput obavještava o fazama i napredovanju u ovoj policijskoj istrazi oko ubijene žene i uopće o slučaju koji vodi. Upoznajemo i galeriju likova koji su zaposleni u policijskoj stanici, oni imaju svoje životne priče, sastaju se i raspravljaju o slučaju, savjetima pomažu glavnom inspektoru oko otkrivanja slučaja koji je predmet istrage. Tako unoseći puno tema i likova, njihove različite životne i obiteljske probleme postaje roman još zanimljivi, napetost raste i sve je veća želja čitatelja da otkrije što se ustvari dogodilo i tko je krivac. Ali u svim romanima ovog vrsnog pisca kriminalističkog žanra vidimo da u životu ništa nije jednostavno i tako kako u prvi mah izgleda, sve je puno složenije. Pred čitatelja se postavlja potreba ili bar mogućnost da aktivno sudjeluje – suosjeća s likovima, boji se za njih, napetost raste. Ali se uvijek postavlja i pitanje zašto se baš tako sve dogodilo a možda je moglo ili trebalo biti drugačije. Upravo tom složenošću u vođenju radnje, ukrštavajući sudbine likova, isprepletenošću prošlosti i sadašnjosti i poigravajući se nizom nepredvidljivih situacija dobiva roman na dinamici, pa toliko zaokupi čitatelja da nas vuče radoznalost ali i briga i strah za opisane likove. Može se reći da su svi ovi romani knjige koje se ne ispuštaju iz ruku, čitaju se u jednom dahu. Došavši do zadnje stranice, na kraju nam je žao da je konac romana i da se rastajemo s našim junacima jer postali se gotovo žive ličnosti, osobe s kojima smo se upoznali i družili a sada se rastajemo ... s nadom da ćemo se možda opet sresti.   

Na kraju može se prokomentirati podatak koji navodi u Zahvali sam pisac Dror Misanija „Hvala Širi Hadad, mojoj prijateljici i urednici knjige, koja je kao i uvijek bila partnerica u pisanju romana, od početka, i bez čije mudrosti i velikodušnosti knjiga ne bi bila ono što jest”.

A radi se poznatoj izraelskoj urednici i odmah sam povezala da je Šira Hadad, bila izraelska urednica Amosa Oza, jednog od najpoznatijih suvremenih svjetskih i izraelskih pisaca, koji je umro koncem 2018. godine. Uz  njegov najpoznatiji antologijski autobiografski roman "Priča o ljubavi i tmini" kod nas je objavljena i knjiga "Što čini jabuku?" koja se sastoji od razgovora, koje je Amos Ozom vodio sa Širom Hadad, njegovom izraelskom urednicom i dugogodišnjom prijateljicom. Početkom 2021.  izašla kod nas nova knjiga Amosa Oza pod naslovom “Što čini jabuku?” (u nakladi Frakture, a s hebrejskog je prevela Andrea Weiss Sadeh). Šira Hadad doktorirala je na djelima Šmuela Josefa Agnona na Sveučilištu Columbia, radila je kao urednica suvremene hebrejske proze u izraelskoj nakladničkoj kući Keter, a trenutačno radi kao samostalna urednica i piše scenarije za dramske serije. Zahvaljujući svojim sposobnostima, napisala je knjigu razgovora s Amosom Ozom  a ovaj put je očito također dobro ocijenila vrijednost dobre literature, u ovom slučaju kriminalističkih romana Drora Mišanija. Treba naglasiti da je Šira Hada urednica i njegovog najnovijeg romana ”Čovjek koji je htio znati sve” što je još jedna preporuka da se radi o knjizi koju vrijedi pročitati.

A eto što jsu rekli kritičari o  romanu „Čovjek koji je htio znati sve”:                         

„Ponovno Mišani pred nas stavlja slučaj u kojem užitak ne leži u krajnjem odredištu, već u  putovanje.”                                                              

                                                               - Kirkus

„Mišani virtuozno izmjenjuje perspektive kako bi povećao napetost u svom sjajnom trećem kriminalističkom romanu o izuzetno introspektivnom policijskom inspektoru Avrahamu Avrahamu.”                                                                                                                                                                                                                  

                                                            -   Publishers Weekly

„Dror Mišani uvodi nas u srca svojih likova portetirajući ih s mnogo suosjećanja. Pažljivo napisano, pronicavo, upečatljivo.”

                                                              - Crime Club

„Mišani tka priču sa savršenim stilom, ali osim njegovih vrhunskih vještina u konstruiranju zapleta, priču gradi i njegova osjetljivost prema ljudskoh duši.”

                                                             - Maariv