Vesni Parun
Djetinjstvo mi uljepšala pjevom túge
O moru što jednu lađu iščekuje.
Pučini se otisnula s dvije drúge,
A more ju neutješno oplakuje.
Zatravljena snom tajanstva disala si
Kao netko što se tugom oporavlja.
Njoj što nevinije ruke ima pisala si
Da san dragog brižno pazi kraj uzglavlja.
Kušala si nahraniti pogled sivi
Jer glad trnci u samoći prepoznaju.
Od rasula branila si taj osjećaji bolećivi
I u bijedi sama stigla svome kraju.
Premda smo za tvoju slabost bili krivi
Tvoje ruke iz pjesme nam opraštaju!
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.