Predstavljena foto monogradija „Sveti otok / Holy island“

 Naslovnica foto monografije Sveti otok -
Holy Island (fotografija Boris Kačan )

U Kneževoj palači u Zadru, u prostoru Gradske knjižnice Grad ispunjene posjetiteljima, u četvrtak 21. studenoga 2024. godine, u organizaciji Foto kluba „Kornat“, održano je predstavljanje foto monografije Ante Jaše „SVETI OTOK međunarodna izložba 2014.-2023.“ Predstavljanje monografije upriličeno je u povodu Dana grada Zadra i blagdana Sv. Krševana.

O monografiji „Sveti otok / Holy Island“ govorili su književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, koji je i napisao uvod monografiji, te urednik monografije Vladimir Alavanja, prof., ujedno i autor teksta o Anti Jaši, kao i Silvio Panović, dipl. ing., ispred Foto kluba „Kornat“.  U programu je sudjelovao i čakavski pjesnik Zvonimir Sutlović, dok je voditeljica programa bila Vesna Benić. 

Autor foto monografije i predsjednik Foto kluba „Kornat“, inicijator i organizator međunarodne izložbe „Sveti otok / Holy Island“ Ante Jaša, napisao je predgovor monografiji s osvrtom na povijest ove manifestacije. Jaša je, inače, majstor fotografije, pisac i publicista, s međunarodnim fotografskim zvanjem Artist – FIAP i Ekselencija.  Za svoje umjetničko djelovanje dobio je 62 nagrade, među kojima i Nagradu za životno djelo „Tošo Dabac“. Član je Hrvatskog foto saveza Zagreb. Uz manifestaciju „Sveti otok“ osnovao je i vodi međunarodne izložbe fotografije „Otok i more“ i „Otočni fotografi“. Ante Jaša izlagao je na 28 samostalne i 520 skupnih izložbi fotografija, a priredio je i 230 izložbi drugih autora fotografije.   

VJERA I UMJETNOSTI SJEDINJENE SU ODVAJKADA 

S OCEANOM SVJETSKE CIVILIZACIJE

Pred nama je monografija Ante Jaše „Sveti otok, međunarodna likovna izložba vjerskih motiva 2014. – 2023.“ , u izdanju Foto kluba Kornat, a koja nam donosi izbor radova 1230 autora iz 29 zemalja diljem svijeta (s naglaskom na autore zadarskog likovnog kruga); svjetlopise, crteže i slike na temu svetosti i vjere, izložene u prvom desetljeću ove kod nas jedinstvene manifestacije pod nazivom „Sveti otok“.  

„Sveti otok“, već samo njegovo značenje govori o izdvojenosti, o duhovnome pojma, o pitanju središta, kako ljudskog, tako i svjetskog, a kada se simboličnom značenju otoka prispodobi sakralnost, onda se već samo po sebi postavlja ljudsko pitanje „središta samoga sebe“, pitanje uzvišenosti, oceana života, duha i tijela, esencije i egzistencije, hrama, postojanosti, istine, inosvijeta, čudesnosti, snova i želja, nesvjesnog, svega što nije moguće riješiti bez vjere i umjetnosti, bez spoznaje koja kroz potrebu za lijepim prerasta sve viđeno. Tako u djelima ove monografije možemo uočiti kako je i koliko suvremena misao razapeta između stvarnosnoga, egzistencijalnoga i duhovnoga, sakralnog. Jer, vjera i umjetnost jedine umiju reći ne ono što smo vidjeli, već točno ono što smo osjetili, a što je vrhovna istina. Vjera i čovjek, na neobjašnjiv način, magijom umjetnosti, sjedinjene su odvajkada s oceanom svjetske civilizacije.

Vjera nas uči na razlikovanje između dobra i zla, lijepoga i ružnoga, poglavito na putu ljudske potrebe za idealom, što danas u globalno neoliberalnome svijetu nestaje i zanemaruje se, jer bi, navodno, si mi, među ostalim, trebali biti i umjetnici, dok umjetnost ostaje bez pravila i harmonije, tek „zahvat“ u stvarnost koja će pokazivati a ne dokazivati. A ljudska duša sama je po sebi slobodna, konačno, vjerujemo da se bez vjere i vjerovanja ne bi moglo živjeti jer to bi značilo živjeti bez sna, bez poezije, bez ljepote, zrelosti, mira i blaženstva, bez nade, konačno bez postojanja. Vjera je ljepota slobode i sloboda ljepote što je vidljivo i na svjetlopisima ove monografije.

Vjeruje se, vidimo i iz izabranih umjetnina, ne samo zbilji već i snu, očima, riječima, sjenama, svjetlosti, tako da mislimo kako se fotografija očito pojavila kada se na noćnome nebu pojavila prva zvijezda. Svjetlopis je neposredno slikanje očima. Otkrivanje onog detalja zbog kojega ćemo se diviti sličnosti sa fotografiranom stvari, koju možda u zbilji ne bi ni primijetili, dakle traženje onog skrivenog, što samo svjetlost može otkriti, po čemu je držim, sukladno svom umjetničkom iskustvu, Ante Jaša i načinio izbor fotografija držeći se jedinstvenog umjetničko fotografskog načela kritički zamišljenog i provedenog.   

Slikarstvo je pjesnička svečanost, lirski osjećaj kad naslikani ili fotografirani predmet (građevina) više nisu to što jesu već su nova umjetnička vrijednost, oživotvorenje duha, novi izvor ljepote. Vidljivo je to u ovoj monografiji na svakom izabranom djelu, bilo fotografiji, svjetlopisu, ili crtežu i slici, čije su teme crkve, zvonici, križevi, svetci, oltari, procesije, ljudi u molitvi, primanje sakramenata, blagoslovi, sprovodi, svećenici, hodočasnici, scene križnoga puta, sve ono što je vezano uz vjeru i vjerovanje, svetost i svjetlost. 

Konačno, ova se monografija može smatrati svojevrsnom antologijom likovnog izraza na temu vjerskih motiva, u kojoj se na jednome mjestu susreću umjetnici, fotografi i slikari, one vrste duhovnosti koja od pradavnih vremena do današnjega dana gaji mitološku priču o svetim, rajski otoci do kojih treba letjeti, a za što treba laka i hitra ruka i fino i oštro oko koje će biti brzi bar koliko i svjetlost. Zamišljena tematski, s jednom jedinom temom, vjerskim motivima, monografija na iznimno uspješan način prikazuje ono što na tu temu može donijeti, reći i pokazati, u hrvatskim okvirima, poznati i priznati zadarski fotografski krug.

Tomislav Marijan Bilosnić