Otvaranje Jadranske magistrale u Zagrebu, u znaku Tina
Ponedjeljak, 11. studenoga 2024. u 18 sati
Restoran Vinodol, prva točka Magistrale
Ulica Nikole Tesle 17 (Tina Ujevića 17)
Sudjeluju: Ksenija Prohaska, Sara Stanić, Sara Renar, Goran Grgić, Antonija Stanišić Šperanda, Nikša Marinović, Iva Visković, Vesna Tominac Matačić, Nina Romić, Jelena Galić, Dimitrije Simović, Irena Šekez Sestrić, Dragan Damjanović i Goran Matović, autor događanja
Ideja Festivala je oživiti i spojiti Ujevićeve ulice i gostionice, Teslinu i Masarykovu u kojoj se nalaze ili su se nalazili: Vinodol, Pula (preimenovana), Korčula, Vis (zatvoren), Dingač (zatvoren), Kazališna kavana (obnovljena) i Blato (preimenovano). Program smo zamislili kao urbano hodočašće Tinovim ulicama od gostionice do gostionice. Svaka živa gostionica domaćin je kratkog scenskog događanja koje kreiraju poznate umjetnice i umjetnici kao posvete Ujeviću, njegovim suvremenicima i njegovu vremenu.
Događaj je zamišljen kao postajna drama. Nakon obilaska mjesta Ujevićevih bivših gostionica, program završavamo u Tinovoj gostionici Blato-Tip-Top u kojoj ćemo drugi dan festivala (12.11. u 18 sati) održati tradicionalni program Sjećanje na Tina.
Na dva dana preimenovat ćemo Teslinu i Masarykovu ulicu u Ulicu Tina Ujevića. Na današnje ulične ploče, kao i na kućne brojeve živih, preimenovanih i ugašenih gostionica postavit ćemo makete novih uličnih ploča dizajniranih u duhu Ujevićeva vremena. Na mjestu Max Mare preko puta Blata (sada La Riserije), gdje je nekad bio antikvarijat, postaviti ćemo ploču Antikvarijat.
Tin živi u svojoj samoći, živi grad kao moderni topos pakla. Prema Tinu, treba znati razumjeti ulicu i opažati je… Zdrajstvuj, ulico, nado ljubavi i vjere, hrame slobode, trubo budućnosti! A kavana je Ujevićevo čistilište: Kavana je unikum senzacije, sredina između erotske emocije, dnevnoga snobizma, intelektualne radoznalosti i duševnoga traženja. U kavani Tin je u raju svojega pakla. U prostoru svoje slobode i svojeg životnog teatra.
Tina je privlačio duh kavane. Kao mjesto bijega u teatar života.
U festivalskim ulančavanjima gradskih gostionica, kavana i sjećanja na pjesničke velikane gradimo posvetu piscima i prostorima koji su oblikovali duh hrvatske kulture. To je ujedno i posveta mitologiji grada koji nestaje. Grad je promijenio lice. Zato je važno sjećanje na Zagrebačku magistralu. Na Tina i njegovo doba. Sjećanje na nevidljivi grad.
Našim programima spajamo vremena i umjetnike raznih poetika i umjetničkih disciplina. Nastojimo povezati žive, aktivne gostionice s onim ugašenim i zaboravljenim... Vremena i mode se mijenjaju. Stil se gubi. Kavane žive i preživljavaju kao neka vrsta urbanog otpora i „unikuma senzacije“. Nekada je grad intelektualno živio u kavanama. U njima se skupljala politička i umjetnička opozicija.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.