Kitana Žižić | Zašto stihovi šute

Ponekad na pjesničkim večerima
Ponukana budem zaviriti u sebe…
Kako tako emotivna i zaljubljiva
Rijetko iznjedrim poneki stih?
Što me to koči, što mi vezuje jezik?
Pritajena suzdržanost, stidljivost možda,
Ali ni ja nisam ona od nekada.
Lakše otvaram špinu u svojim njedrima
Čak i u društvu s ne baš prisnim osobama.
Traži dalje, tko traži naći će,
Ako ti se ne svidi pronađeno,
Zakopaj ga u tišinu.
Ne moraš cijelom svijetu istinu obznanit
Kako si se iz preosjetljive,
Igrom života i prevarama od onih
Koje si poštovala, odanost im pružala,
Prometnula u manje ranjivu
Skoro emotivno zaleđenu osobnost.