Lucijana Živković | Zaboravi

Sjedeći u kupeu putničkog vlaka koji je s udaljenog perona metropole vozio za Slavoniju, Eva se uhvatila kako razmišlja o Filipu. Lik na peronu. Je li moguće? Čekajući da vlak krene, a ima još oko pola sata po rasporedu vožnje, pokuša odvratiti te misli no ipak im se na kraju prepusti. Ipak, bila je to njezina mladost, najljepši dio života.

Naslonivši glavu na prozor polako je uhvati drijemež i ona kao kroz maglu ugleda slike prošlosti: Filipa, Daru. Magdalenu. Bilo joj je šesnaest godina kada je prvi put otišla od kuće na mjesec dana. Ništa dramatično; praksa na poljoprivrednom dobru s prijateljicom iz razreda Magdom, ni manje ni više već mjesec dana. Unajmile su malu sobu i svakodnevno radile naporno u štalama dobra. A nedjeljom na ples u obližnji gradić gdje je već prve nedjelje upoznala Filipa, pristalog momka koji je privlačio djevojke. Ali ona je bila nova i zanimljiva. Trajalo je to mjesec dana, a nastavilo se dopisivanjem još dvije godine dok Eva nije završila školu. Naravno, pisma je primala na Magdinu adresu zbog strogih roditelja.

Upita se sada kako je mogla tako dugo vjerovati tom mladiću. A ipak jest. Nakon razdoblja pisama slijedilo je otkrivanje roditeljima. Oni odmah otputuju k Filipovim roditeljima da se dogovore o daljnjim koracima za budućnost mladih. Tako je nekada bilo.

Već nakon tjedan dana Filip s majkom posjetio je njezinu obitelj. Veselila se jer je dugom čekanju došao kraj. Nedjelja je i bio je običaj plesnjaka koji se tada zvao veselica. Njezin brat imao je grupu prijatelja koji bi se sastali i svirali u društvenom domu. Bilo je tako i te davne nedjeljne večeri, kasnog proljeća, kada je već sve zeleno i spremno za novi život. Bila je i ona, sjeti se sada kroz polusan davnog osjećaja. 

U domu je vrvjelo od mladeži. Nakon nekoliko plesova, zadržala ju je prijateljica u razgovoru. Filip se negdje izgubio i pošla ga je tražiti. Magda joj priđe i otkrije da je vidjela Filipa vani s nekom djevojkom. Nasuprot doma bio je lijepi park čiji je ulaz formiran u obliku slavoluka. Na slabom uličnom svjetlu, sjećala se Eva, ugledala je par kako ulazi pod krošnje parka. Požurila je za njima i stigavši ih obratila se Filipu: „Kamo vas dvoje?“ Dara, njezina susjeda, koja je bila s njim, samo se smijuljila dok je on vidno uznemiren pokušao naći izgovor. Prekrasna svibanjska večer odjednom je izgubila sjaj, a ostala je gorčina i razočaranje prvom ljubavlju.

Eva se promeškolji na svom sjedalu u kupeu: „Što mi to sad treba?“ pitala se, ali jednom pokrenuta, sjećanja su nadirala sama.

„Sada idemo kući, a sutra se pakuješ i ne želim te više vidjeti!“ rekla mu je gotovo  hladno, znajući da se neće predomisliti. Ovo je bilo nešto konačno i za nju izbrisano kao da nije niti postojalo. Dara se smješkala gotovo trijumfalno. A oni su, držeći se na distanci, krenuli kući.

Ujutro su i on i majka otputovali. Roditelji nisu slutili ništa o ovoj drami. Život je tekao dalje. Sada se Eva nasmiješi sjetivši se obračuna s Darom. Naime za par dana srele su se rano ujutro dok još nije bilo ljudi na ulicama i Dara sa svojim osmijehom opet ju podbode: „Jesam li uspjela rastaviti golupčiće?“ Ne ponosi se time, ali u ljutnji uhvati Daru za kosu i dobro ju povuče. Ova se naruga: „Tučeš se ko baba!“ na što je ozbiljno ljuta dobrano i to šakama, navalila na suparnicu. Ova se povukla i kroz plač zaprijetila da će joj uništiti svaku buduću vezu. Ti su događaji u novo svjetlo stavili Magdin poziv da zajedno odu na rad u inozemstvo gdje je ova već našla radno mjesto. Eva je tako prihvatila ponudu i sada se sjetila koliko joj je ta odluka značila za budućnost.

Nakon incidenta s Darom, kod kuće se malo sredila, ali nije očekivala da je susjeda bila svjedok događaja. Došla je oduševljena što je ona isperjala Daru. Inače, sjeća se da Dara nije bila baš na dobrom glasu.

U kupe je ušao mladić pitajući za mjesto i ona kimne i on se smjesti nasuprot nje. Nije željela komunikaciju i utone opet u svoj svijet. U Tirolu, gdje je radila, ubrzo je našla mladića. Radila je, udala se i dobila dijete. Ali dobila je i pismo od Filipove majke. I to vrlo neobično za jednu majku. Naime, piše joj da je ovako bolje za nju, Evu, jer je Filip avanturist i nepouzdan čovjek koji uglavnom luta kojekuda i ne radi ništa. „Zaboravi ga!“ savjetovala je ona, ne znajući da je Eva to davno i učinila. No on nije mirovao. Kada je bila u posjetu ujni, ova joj reče da je bio Filip da pita za nju. „Rekla sam mu da te zaboravi,“ bila je ljutita ujna. 

Danas je poslovno u metropoli. Zadovoljna što je obavila sve što je naumila, upustila se malo u trošenje. S nekoliko je vrećica prispjela na kolodvor i kupila kartu. Još nekoliko dana ovdje pa se vraća svojima. I baš tada joj se učini da vidi poznati lik. Ali ne onaj koji bi možda željela već njega, Filipa. Pognut i bolesno mršav, prerano ostarjelog lica. Gotovo ga nije prepoznala. Gledao je u nju s rastojanja i nije pokazivao namjeru da joj priđe.

Sada se promeškolji na sjedalu i promotri suputnika. On je listao sportske novine. Pogleda kroz prozor i učini joj se da vidi Filipa. Ipak se usudio poći za njom. Valjda neće ovamo! No kao da ju je čuo, on se pojavi ubrzo u hodniku, otvori vrata njezina kupea i obrati joj se. „Zdravo, Eva! Kako si?“ Ona, samo radi suputnika, odgovori da je dobro. Vidjevši da mu je odgovorila on nastavi dalje: „Htio sam te nešto pitati.“ No ovaj put ona je šutjela pa on nastavi: „ Trebao bih nešto novaca, nemam za vlak. Hoćeš mi posuditi?“ Sada je planula. Imala je osjećaj da s riječima izlazi ona gorčina od prije nekoliko godina kada, kao još neiskusna djevojka, morala naći pravi način kao odgovor na njegovu nevjeru: „ Što si ti meni da ti dajem novce? Idi pitaj Daru. Sad se gubi odavde i iz mog života, zaboravi da postojim!“ Ona se okrene k prozoru, a on kao da želi pokušati još jednom, zakorači u kupe. Na tu gestu mladić u kupeu odloži novine i reče: „Čuli ste gospođu. Izvolite se udaljiti!“

Filip pognutih ramena iziđe van. Ona zahvalno pogleda suputnika koji joj se nasmiješi. Pogledavši kroz prljavo staklo prozora, ugleda pognuti Filipov lik i upita se kako je uopće mogla voljeti tog čovjeka. Udaljavao se iz njezina vidokruga i života. Pomisli: „Zaboravi!“ A onda pogleda suputnika, nagne se naprijed i predstavi: “Ja sam Eva. Hvala Vam!“