Jadranka Göttlicher | Preko mosta

Zazelenjela se dolina iz koje tamo daleko
rastu crne planine, neznane planine
i još se čuje hladno disanje pašnjaka…

Uplela sam crvene vrpce u pletenice
i sva bijela čekam svoje svatove:
on u zelenom, dugog koraka - zataknuo
crvenu rutvicu za šešir i širi ruke…

Valja meni preko mosta
tamo gdje pršte hladni potoci
i raste crvena djetelina!

Ako most se sruši
odnijet će me rijeka
ondje gdje
mojih više nema…