Zazelenjela se dolina iz koje tamo daleko
rastu crne planine, neznane planine
i još se čuje hladno disanje pašnjaka…
Uplela sam crvene vrpce u pletenice
i sva bijela čekam svoje svatove:
on u zelenom, dugog koraka - zataknuo
crvenu rutvicu za šešir i širi ruke…
Valja meni preko mosta
tamo gdje pršte hladni potoci
i raste crvena djetelina!
Ako most se sruši
odnijet će me rijeka
ondje gdje
mojih više nema…
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.