Romanom u „Vrtlogu vremena“ Ivana Julius privukla je pažnju kao autorica koja se bavi poviješću i legendama koje su snažno prisutne u našoj svakodnevnici, iako se o njima ne govori često. Glavna junakinja romana je 20-godišnja Jelena koja kroz vremenski procijep u Kraljičinu zdencu dospijeva u 15. stoljeće na dvorac Barbare Celjske, poznate kao Crna kraljica gdje stječe prijatelje i neprijatelje, a otkriva i nepoznate osjećaje.
Roman „U vrtlogu vremena“ Ivane Julius s pohvalama su dočekali blogeri i kolege pisci, što je mladu spisateljicu ohrabrilo na nove avanture. Nakon prvog romana najavljuje nastavke i trilogiju o dvorcu Medvedgrad, na kojem je vladala Crna kraljica, a ima i osebujan marketinški pristup – na promocijama se pojavljuje u povijesnom kostimu, a za čitatelje priređuje izlete na Medvedgrad i obilaske povijesnih lokacija na kojima se odvija njezin roman. Nakon Medvedgrada autorica razmišlja o još nekim lokacijama koje su bile pozornica velikih povijesnih priča. Legende o kojima piše Ivana Julius imaju i turistički potencijal jer povijest je neiscrpno vrelo priča, a nakon Zagreba, autorica se namjerava pozabaviti se još nekim povijesnim lokacijama koje su također bile pozornice slavnih legendi ili velikih ljubavi.
Uoči festivala žanrova „Dvotočka“, koji će se održati 25. i 26. svibnja, s Ivanom Julius razgovaramo o njezinim motivima za pisanje, povijesnim istraživanjima u osnovi njezinih romana, obilascima koje priređuje za čitatelje, osebujnoj marketinškoj strategiji i, dakako, o dnevnim rasporedima u koje treba uklopiti pisanje romana.
U svom romanu „U Vrtlogu vremena“ bavite se legendom o Crnoj kraljici, tj. Barbari Celjskoj u Medvedgradu. Kako ste istraživali povijesnu građu o dobu u kojem je Medvedgrad bio utvrda? Koje ste izvore koristili i koliko je trajalo istraživanje? Koliko je roman „U vrtlogu vremena“ povijesno vjerodostojan?
„U vrtlogu vremena“ sam počela pisati u jeku pandemije, u trenutku kada su knjižnice i muzeji bili zatvoreni. Većinu podataka sam pronašla online, a najviše na Hrčak.srce - Portalu znanstvenih i stručnih časopisa Republike Hrvatske. Mnogo mi je pomogla i Martina Findrik, povjesničarka koja je osnovala Gornjogradske coprnice, posebice oko izgleda starog Gradeca i scene suđenja za vještičarenje. Istraživanje nikad ne prestaje jer uvijek saznate nešto iz novog izvora, ali to mi je i jedna od najdražih stvari kod pisanja povijesne fikcije. Kada pronađem neku zanimljivost koja je potpuno neočekivana, osjećam se kao da sam pronašla škrinju s blagom. Kao na primjer, kralj Žigmund i gusari na Jadranskom moru. To sam jednostavno morala uvrstiti u nastavak kojeg pišem.
Na početku pisanja sam imala ideju obraditi samo legendu o Crnoj kraljici, no što sam više istraživala o postignućima i životu kraljice Barbare Celjske, shvatila sam da je prikazana potpuno krivo i nepošteno. Osuđena od strane muškaraca, žena koja je bila previše pametna i sposobna, time prkoseći patrijarhalnom društvu, pretvorena je u omraženu ženu o kojoj se samo spominju njeni ljubavnici, gavran i crna pojava. Zato sam odlučila promijeniti percepciju ljudi o njoj. Povijesne ličnosti poput Nikole Gorjanskog, grofa Drakúla i Stribora od Striboritza, njen okrutni otac Herman Celjski, nesretan brak s kraljem Žigmundom Luksemburškim, zategnuti odnosi s kćeri Elizabetom, alkemija, brat Fridrik i njegova nesretna ljubav Veronika Desinićka, sastanak Reda zmaja; sve su to povijesne činjenice uklopljene u priču.
Glavna junakinja je dvadesetogodišnja studentica latinskog Jelena, koja kroz Kraljičin zdenac dospijeva u petnaesto stoljeće u kojem je vladala Barbara Celjska, Crna kraljica. Je li Jelena u dobi ciljane publike? Kako se mlada publika identificira s Jeleninom znatiželjom i emocionalnim sazrijevanjem?
Moja ciljana publika je od 18 do 118 godina (smijeh), a objasnit ću i zašto. Odrasla sam uz romane Marije Jurić Zagorke i sjećam se koliko sam bila uvučena u njen način pripovijedanja, s mnogo dijaloga koji daju dinamiku radnji. Željela sam upotrijebiti njen stil pisanja i dodati mu nešto moderno. Većina mojih čitateljica je starije životne dobi, jer one najviše cijene našu baštinu i povijest, ali dobivam poruke i od mladih studentica koje su oduševljene i vide vrijednost u učenju povijesnih činjenica koje su često suhoparne na zabavan način. Što se tiče Jelene, dobivam komentare da im je drago što je prilagodljiva i ne plače svakog trena, iako se našla u nezavidnoj situaciji. To je po meni ženska snaga, tiha ali vrlo moćna. U nastavcima je čeka još izazova i kušnji pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se nositi s time.
Nakon Medvedgrada i Crne kraljice, namjeravate se baviti i drugim legendarnim mjestima u Hrvatskoj, što bez sumnje ima turistički potencijal. Kako ste se počeli baviti legendama i kako ste zapazili da hrvatske legende i mitovi nisu dovoljno ni poznati niti turistički iskorišteni?
Uf, to je tema o kojoj bih mogla pričati danima. Kada pogledate druge zemlje, čak i ako ih nikada niste posjetili, vidite da vrednuju vlastitu baštinu, legende i mitologiju, ali i da stvaraju priče, lokacije i festivale kojima svake godine privlače sve više turista. Kontinentalna Hrvatska je zakinuta što se tiče turizma jer je sav fokus na obali, ali također često nailazim na nezainteresiranost odgovornih kada im se predstavi neka ideja. Hrvatska je jedina zemlja na planeti koja na malenom prostoru ima ovako raznovrsno prirodno bogatstvo. Kada to spojite s legendama i pričama, od toga svi uključeni mogu prosperirati. Moji romani su maleni doprinos toj ideji, ali ako tako uspijem inspirirati druge i potaknuti da se povežemo u zajedničkim projektima osnaživanja turizma kontinentalne Hrvatske, nitko sretniji od mene.
Imate povijesni kostim koji je bio zapažen na Interliberu, a i efektan marketing – vodite čitatelje na ture po mjestima na kojima se odvija radnja Vaših romana. Koliko ste tura dosad održali i kakav je odaziv? Tko su čitatelji koji prihvaćaju Vaš poziv za ture po Medvedgradu i povijesnim lokacijama? Zašto ih zanimaju legende?
Još kao djevojčica sam poželjela putovati kroz vrijeme i nositi duge haljine i krinoline. Ovom haljinom sam si ispunila san, a usput je postao moj zaštitni znak. Haljinu nosim na svojim promocijama, a na Interliberu je bio hit, pogotovo među djecom koja su se željela slikati sa mnom. S marketinške strane, danas se morate istaknuti da biste bili primijećeni. Veliki dio u toj jednadžbi predstavlja i hrabrost, jer ako se ideja ne realizira, nema napretka.
Na isti način sam smislila da svoje čitatelje jednom mjesečno vodim do Kraljičinog zdenca i Medvedgrada, oživljavajući ta mjesta kroz oči mojih likova. Do sada sam organizirala tri ture i odaziv je uvijek odličan. Do sada su sve posjetiteljice bile žene; najmlađa sudionica je imala 5, a najstarija 65 godina. Sve su oduševljene zanimljivim povijesnim činjenicama za koje nisu nikada čule i opuštenom interakcijom, a najdraža im je potraga za blagom Crne kraljice čiji su tragovi skriveni po cijeloj utvrdi.
Legende su oduvijek privlačile ljude jer u sebi sadrže dozu zagonetnosti, ali je još zanimljivije saznati istinu iza legende. To potvrđuju svi moji čitatelji.
Ružica Grad, moslavački Robin Hood, zagrebački Bridgertoni legende su koje ćete uklopiti u svoje buduće projekte. Jeste li već počeli istraživati? Zašto ste izabrali baš te lokacije? Namjeravate li s vremenom proširiti izbor lokacija? Očekujete li podršku lokalnih zajednica i turističkih ureda?
Neke priče sam već započela, ali za sada čekaju na red. Polako skupljam građu i bilježim činjenice na koje slučajno naiđem, ali najveći dio istraživanja će krenuti kada završim trilogiju o Crnoj kraljici. Legenda o Ružicagradu mi je jedna od najljepših legendi, moslavački Robin Hood predivna i tužna priča koju sam poželjela oživjeti, a zagrebački Bridgertoni serijal u kojem želim pokazati kako su živjeli stanovnici Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća, inspiriran serijalom Julie Quinn. Naravno, ne mislim stati na tome. Još je mnogo lokacija i mnogo priča koje su za sada samo ideje, ali mjesto radnje će uvijek ostati isto – Hrvatska.
Uvjerena sam da će lokalne zajednice i turistički uredi prepoznati moj trud i vrijednost koju dajem tim lokacijama i da ćemo surađivati na mnogim projektima vezanim uz turizam kontinentalne Hrvatske.
Romane pišete pod imenom Ivana Julius, a što radi Ivana Perić kad se ne bavi Ivanom Julius? Kako angažman oko romana uklapate u svoje svakodnevne rasporede? Kako obitelj prati Vaše turneje, nastupe i pisanja romana, koje zacijelo zahtijeva dosta vremena?
Mogu reći da je svakako izazovno. Ponekad je teško uskladiti redovan posao, kućanske poslove, obitelj uz pisanje i sve što obuhvaća samoizdavaštvo, ali nekako uspijevam. Zapravo je najbitnija organizacija, ali i strast koja me tjera naprijed, koliko god teško bilo. Muž i djeca su mi velika potpora, prate me na promocijama, pomažu s kreativnim idejama, preuzimaju na sebe dio tereta kućanskih obaveza i što je možda najvažnije, natjeraju me van u prirodu da ne pregorim. Uz to, ne gledam televiziju, društvene mreže sam svela na minimum, pa čak stignem i čitati navečer prije spavanja. Sve u svemu, imam njihovu bezuvjetnu podršku i zato je sve mnogo lakše.
Roman „U vrtlogu vremena“ Ivane Julius s pohvalama su dočekali blogeri i kolege pisci, što je mladu spisateljicu ohrabrilo na nove avanture. Nakon prvog romana najavljuje nastavke i trilogiju o dvorcu Medvedgrad, na kojem je vladala Crna kraljica, a ima i osebujan marketinški pristup – na promocijama se pojavljuje u povijesnom kostimu, a za čitatelje priređuje izlete na Medvedgrad i obilaske povijesnih lokacija na kojima se odvija njezin roman. Nakon Medvedgrada autorica razmišlja o još nekim lokacijama koje su bile pozornica velikih povijesnih priča. Legende o kojima piše Ivana Julius imaju i turistički potencijal jer povijest je neiscrpno vrelo priča, a nakon Zagreba, autorica se namjerava pozabaviti se još nekim povijesnim lokacijama koje su također bile pozornice slavnih legendi ili velikih ljubavi.
Uoči festivala žanrova „Dvotočka“, koji će se održati 25. i 26. svibnja, s Ivanom Julius razgovaramo o njezinim motivima za pisanje, povijesnim istraživanjima u osnovi njezinih romana, obilascima koje priređuje za čitatelje, osebujnoj marketinškoj strategiji i, dakako, o dnevnim rasporedima u koje treba uklopiti pisanje romana.
U svom romanu „U Vrtlogu vremena“ bavite se legendom o Crnoj kraljici, tj. Barbari Celjskoj u Medvedgradu. Kako ste istraživali povijesnu građu o dobu u kojem je Medvedgrad bio utvrda? Koje ste izvore koristili i koliko je trajalo istraživanje? Koliko je roman „U vrtlogu vremena“ povijesno vjerodostojan?
„U vrtlogu vremena“ sam počela pisati u jeku pandemije, u trenutku kada su knjižnice i muzeji bili zatvoreni. Većinu podataka sam pronašla online, a najviše na Hrčak.srce - Portalu znanstvenih i stručnih časopisa Republike Hrvatske. Mnogo mi je pomogla i Martina Findrik, povjesničarka koja je osnovala Gornjogradske coprnice, posebice oko izgleda starog Gradeca i scene suđenja za vještičarenje. Istraživanje nikad ne prestaje jer uvijek saznate nešto iz novog izvora, ali to mi je i jedna od najdražih stvari kod pisanja povijesne fikcije. Kada pronađem neku zanimljivost koja je potpuno neočekivana, osjećam se kao da sam pronašla škrinju s blagom. Kao na primjer, kralj Žigmund i gusari na Jadranskom moru. To sam jednostavno morala uvrstiti u nastavak kojeg pišem.
Na početku pisanja sam imala ideju obraditi samo legendu o Crnoj kraljici, no što sam više istraživala o postignućima i životu kraljice Barbare Celjske, shvatila sam da je prikazana potpuno krivo i nepošteno. Osuđena od strane muškaraca, žena koja je bila previše pametna i sposobna, time prkoseći patrijarhalnom društvu, pretvorena je u omraženu ženu o kojoj se samo spominju njeni ljubavnici, gavran i crna pojava. Zato sam odlučila promijeniti percepciju ljudi o njoj. Povijesne ličnosti poput Nikole Gorjanskog, grofa Drakúla i Stribora od Striboritza, njen okrutni otac Herman Celjski, nesretan brak s kraljem Žigmundom Luksemburškim, zategnuti odnosi s kćeri Elizabetom, alkemija, brat Fridrik i njegova nesretna ljubav Veronika Desinićka, sastanak Reda zmaja; sve su to povijesne činjenice uklopljene u priču.
Glavna junakinja je dvadesetogodišnja studentica latinskog Jelena, koja kroz Kraljičin zdenac dospijeva u petnaesto stoljeće u kojem je vladala Barbara Celjska, Crna kraljica. Je li Jelena u dobi ciljane publike? Kako se mlada publika identificira s Jeleninom znatiželjom i emocionalnim sazrijevanjem?
Moja ciljana publika je od 18 do 118 godina (smijeh), a objasnit ću i zašto. Odrasla sam uz romane Marije Jurić Zagorke i sjećam se koliko sam bila uvučena u njen način pripovijedanja, s mnogo dijaloga koji daju dinamiku radnji. Željela sam upotrijebiti njen stil pisanja i dodati mu nešto moderno. Većina mojih čitateljica je starije životne dobi, jer one najviše cijene našu baštinu i povijest, ali dobivam poruke i od mladih studentica koje su oduševljene i vide vrijednost u učenju povijesnih činjenica koje su često suhoparne na zabavan način. Što se tiče Jelene, dobivam komentare da im je drago što je prilagodljiva i ne plače svakog trena, iako se našla u nezavidnoj situaciji. To je po meni ženska snaga, tiha ali vrlo moćna. U nastavcima je čeka još izazova i kušnji pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se nositi s time.
Nakon Medvedgrada i Crne kraljice, namjeravate se baviti i drugim legendarnim mjestima u Hrvatskoj, što bez sumnje ima turistički potencijal. Kako ste se počeli baviti legendama i kako ste zapazili da hrvatske legende i mitovi nisu dovoljno ni poznati niti turistički iskorišteni?
Uf, to je tema o kojoj bih mogla pričati danima. Kada pogledate druge zemlje, čak i ako ih nikada niste posjetili, vidite da vrednuju vlastitu baštinu, legende i mitologiju, ali i da stvaraju priče, lokacije i festivale kojima svake godine privlače sve više turista. Kontinentalna Hrvatska je zakinuta što se tiče turizma jer je sav fokus na obali, ali također često nailazim na nezainteresiranost odgovornih kada im se predstavi neka ideja. Hrvatska je jedina zemlja na planeti koja na malenom prostoru ima ovako raznovrsno prirodno bogatstvo. Kada to spojite s legendama i pričama, od toga svi uključeni mogu prosperirati. Moji romani su maleni doprinos toj ideji, ali ako tako uspijem inspirirati druge i potaknuti da se povežemo u zajedničkim projektima osnaživanja turizma kontinentalne Hrvatske, nitko sretniji od mene.
Imate povijesni kostim koji je bio zapažen na Interliberu, a i efektan marketing – vodite čitatelje na ture po mjestima na kojima se odvija radnja Vaših romana. Koliko ste tura dosad održali i kakav je odaziv? Tko su čitatelji koji prihvaćaju Vaš poziv za ture po Medvedgradu i povijesnim lokacijama? Zašto ih zanimaju legende?
Još kao djevojčica sam poželjela putovati kroz vrijeme i nositi duge haljine i krinoline. Ovom haljinom sam si ispunila san, a usput je postao moj zaštitni znak. Haljinu nosim na svojim promocijama, a na Interliberu je bio hit, pogotovo među djecom koja su se željela slikati sa mnom. S marketinške strane, danas se morate istaknuti da biste bili primijećeni. Veliki dio u toj jednadžbi predstavlja i hrabrost, jer ako se ideja ne realizira, nema napretka.
Na isti način sam smislila da svoje čitatelje jednom mjesečno vodim do Kraljičinog zdenca i Medvedgrada, oživljavajući ta mjesta kroz oči mojih likova. Do sada sam organizirala tri ture i odaziv je uvijek odličan. Do sada su sve posjetiteljice bile žene; najmlađa sudionica je imala 5, a najstarija 65 godina. Sve su oduševljene zanimljivim povijesnim činjenicama za koje nisu nikada čule i opuštenom interakcijom, a najdraža im je potraga za blagom Crne kraljice čiji su tragovi skriveni po cijeloj utvrdi.
Legende su oduvijek privlačile ljude jer u sebi sadrže dozu zagonetnosti, ali je još zanimljivije saznati istinu iza legende. To potvrđuju svi moji čitatelji.
Ružica Grad, moslavački Robin Hood, zagrebački Bridgertoni legende su koje ćete uklopiti u svoje buduće projekte. Jeste li već počeli istraživati? Zašto ste izabrali baš te lokacije? Namjeravate li s vremenom proširiti izbor lokacija? Očekujete li podršku lokalnih zajednica i turističkih ureda?
Neke priče sam već započela, ali za sada čekaju na red. Polako skupljam građu i bilježim činjenice na koje slučajno naiđem, ali najveći dio istraživanja će krenuti kada završim trilogiju o Crnoj kraljici. Legenda o Ružicagradu mi je jedna od najljepših legendi, moslavački Robin Hood predivna i tužna priča koju sam poželjela oživjeti, a zagrebački Bridgertoni serijal u kojem želim pokazati kako su živjeli stanovnici Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća, inspiriran serijalom Julie Quinn. Naravno, ne mislim stati na tome. Još je mnogo lokacija i mnogo priča koje su za sada samo ideje, ali mjesto radnje će uvijek ostati isto – Hrvatska.
Uvjerena sam da će lokalne zajednice i turistički uredi prepoznati moj trud i vrijednost koju dajem tim lokacijama i da ćemo surađivati na mnogim projektima vezanim uz turizam kontinentalne Hrvatske.
Romane pišete pod imenom Ivana Julius, a što radi Ivana Perić kad se ne bavi Ivanom Julius? Kako angažman oko romana uklapate u svoje svakodnevne rasporede? Kako obitelj prati Vaše turneje, nastupe i pisanja romana, koje zacijelo zahtijeva dosta vremena?
Mogu reći da je svakako izazovno. Ponekad je teško uskladiti redovan posao, kućanske poslove, obitelj uz pisanje i sve što obuhvaća samoizdavaštvo, ali nekako uspijevam. Zapravo je najbitnija organizacija, ali i strast koja me tjera naprijed, koliko god teško bilo. Muž i djeca su mi velika potpora, prate me na promocijama, pomažu s kreativnim idejama, preuzimaju na sebe dio tereta kućanskih obaveza i što je možda najvažnije, natjeraju me van u prirodu da ne pregorim. Uz to, ne gledam televiziju, društvene mreže sam svela na minimum, pa čak stignem i čitati navečer prije spavanja. Sve u svemu, imam njihovu bezuvjetnu podršku i zato je sve mnogo lakše.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.