Mladen Vuković | Miljenka Koštro: Plamteći lahori

Zaigrana poetesa s kamena

U svojem osmom naslovu Miljenka Koštro opet se vraća poetskom vrutku te je u rukopisu Plameteći lahori sabrala pjesme ispisivane proteklih nekoliko ljeta, podije-ljen u trio ciklusa, kao sveto trojstvo svog lirskog univer-zuma.

Prvi ciklus Lepršavi treptaji okuplja autoričine dijaloge sa samom sobom, propitujući vlastite snove, bu-đenja misli, ritam svakodnevnih križnih puteva i sumirana iskustva kad se sunoća i tone i novo snovlje. Skromnost je važna i neizbježna vrlina pa pjesnikinja priznaje: Nemam puno / Ali imam dosta (Tihi plamen). Nema ruže bez trnja, stoga valja uvažiti i one koji to ne vide: Jer malo je onih koji neće razumjeti / Cvjetanje trnja ( Moje utočište), a na tom je tragu i spoznaja o mudrosti slanih potoka što izviru iz bistra oka u ovoj dolini suza: tiho je i hrđanje duše i tijela / (Sve počinje tiho) / Sraman sjaj grijeha / (... ) /Za Nebo se držim, zemljom mi je ići / (...) / Shvatim koliko u osmijehu / I suzi slanoj ima čiste ljepote (Još jedan dan prođe pored mene). Pod teretom nebesa odabire gimna-stiku misli i fitnes uma, čime snaži svoj srok kroz život, a u tom ispisivanju monologa srca u slobodnom stiha ima i igre i sroka, primjerice u pjesmi Unaprijed veselje. 

Drugi dio Miljenkina pjesnikovanja Duhovni vodo-padi progovara o poslanju pjesnika i njegove riječi, gorko spoznavajući da taj šimićevski zanat obično završi s nulom na računu. O važnosti svakog sloga i jezika pjesnikinja će posvjedočiti: Riječi su moja druga rodna kuća / Moja nesagoriva svijeća, krila i igralište (Ako ću brojiti...). Pi-šući ode prirodi, trešnje i žito dijeli s pticama, radosno, jer: one kradu, a meni drago, uživat ću raskoš cvrkuta (U prolazu), i da ta harmonija svijeta bude što ispunjenija skladom znanstvenicima poručuje: Osmislite omekšivač / za ono, pokoje okrutjelo ljudsko srce (Ples na kiši). Autorica nam šapće da je lozinka za dosegnuće sreće: Ljubav je misica / A Mir mister svemira (U kontrastu).

Kao što i naslov nagovješćuje, treći dio zbirke Oseke i plime u rime donosi srokovane pjesme s klasi-čnim, mahom abab rimama u katrenima, najčešće u nedi-scipliniranom slogu četrnaesterca, a pojedini stih naraste i do više slogova, uz s(p)retna izbjegavanja banalnih srokova. Autorica nastavlja tiha putovanja k sebi, na čijim postajama je i Krist, jer valja se umiti nadom, važe veličinu Tina i AB Šimića kako bi dosegnula uzvišenje riječi i tako se odužila ovom danu (I hoću, i neću). Potraga za zrnjem znanja, pouka i mudrosti nikada ne prestaje, jer: Od nekih učim, plivajući što činiti / Od drugih, ponirući što ne činiti (Učeći od svih). Svaki se pjesnik opaja bićerinom slova, čašicom riječi, bukarom pjesme, otkri-vajući slatkoću i ljutinu svakog pjeva: 

Iz poetske bukare sam kapljice rose pila

Kušala slast i gorčinu na trgovima života

Ponekad bih se u čaroliju žive riječi skrila

Klonula, ustajati se pjevajući nije sramota

(Naslonjena na pjesmu)

Naslovna sintagma Plamteći lahori prožima cijelo žiće ove knjige, u disanju s prirodom iznimno su važni vjetrovi, vjetrova pet spominje se u gotovo svakoj petoj pjesmi: povjetarac, bura, sjeverac, južina, lahor, maestral, oluja, vihor, bonaca... Uz imenice plamen i plamičak navode se glagoli koji gradiraju vatru od početne iskre do požara i pougljenjenja tvari: zapalili, plane, plamti, grije, gori, žeže, peći, izgaramo, treperi, ne gasi...; a rabe se i prikladni pridjevi – uzavrela, užarena, pregorjela, plamteći... U lirizmu zbirke važan je i jezik pa pjesnikinja koristi manje poznate izraze i glagole, koji dodatno ozvu-čuju pjesmu, poput ovih: mižore, gordi, zaklokoće, mla-tara, ljuljne, prhne, libi, zvekne, dahne, plahne, rondža, studi, a nailazimo i na riječi i lokalizme koji plijene svojom svježinom: beno, bleka, mrakolomci, ok(ic)e, zer(ic)u... U poetskoj zaigranosti u pjesmi Slagalica sa S poetesa je ucijepila ukupno 206 riječi s početnim slovom S, a na svoje će doći i mlađi čitatelji, koji će u visprenom ispjevku Znalac Vlatko oćutiti mirise slavne začudne Vitezove pjesme Kako živi Antuntun.

Ovaj rukopis svjedoči zrelost pera Miljenke Koštro, koja zna ciljati i oštro, satirički, razotkrivajući bjelosvjetske tmine i zablude, te širem krugu čitateljstva želi podijeliti svoje iskušane životne friževe, ali s vrlom dozom optimizma, nudeći utjehu u poniznom hodočašću kroz sve bure i oluje, jer i u plamu lahora grop u grlu može kroz igru i vjeru biti sladak.