Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 19. siječnja 2024.

Petra Podhorsky | Zaboravi, Ema

  

Opet, kroz jedan razgovor, Ema i ja smo se dotakle teme zaborava. Ona sluša, ali ona je prva mene pronašla i počela komunicirati. Tada ju je nešto mučilo, pa sada, nakon nekog vremena, pitah ju što je to bilo jer mi se činila jako tužna, makar se svo vrijeme trudila to sakriti... A meni je tuga bliža nego veselje, ne jer sam nevesela i jer nemam radost u sebi – nego ona ipak prevladava u životu. Da nema nje, ne bi bilo ni radosti.

No, Ema se nije mogla sjetiti što je to bilo, zbog čega je bila tužna... Opet sam se oduševila. Pa da! Kako je to divno i praktično – zaborav! Naravno, nezgodno je kad zaboraviš neki važan sastanak ili dogovor, nečije ime ili lice, no zaboraviti tugu, promašaj, neuspjeh ili loš događaj – pa to je ono što nam treba. Zaborav tad postaje ugodan pojam, naprosto se ne osvrćeš, ideš dalje, i pretvaraš se da si sve izbrisao gumicom. Tuga ostaje, ali ti se više ne sjećaš zašto, jednostavno je tu da te oplemeni. Jednom je netko rekao da se moramo nekad malo i pretvarati – jer tko to ne zna, ne zna ni živjeti.  

A naš Dobriša (Cesarić) napisao je: 

„Al život, alkemista (alkemičar) stari, umijeće znade nepoznato –

od patnji bolova i sumnji, u mome srcu stvara zlato. Što dublji mi je bio bol, 

u većem sjaju je umin’o, i tako vršim poziv svoj,

od suza praveći vam vino.

 

Ma obožavam ga, Dobrišu, ima lijepe pjesme. 

Poezija je sastavni dio mog puberteta, često sam čitala, razmišljala i učila pjesmice napamet pa ih u sebi ponavljala. Poslije sam ih zaboravila, nisam imala vremena za njih, u glavi su mi bile

„zemaljskije“ brige, za koje je zapravo lijek u pjesmama. No, mi se zatrpamo – i zaboravimo. To je taj loš zaborav. Al’ zaboravite sada to!

Mislite na dobre stvari koje pamtite i loše zaboravite – a ako vas netko pokušava podsjetiti, recite da ste zaboravile. Ne obazirite se na tuđu ljutnju, brzo će ih proći – i zaboravit će. Srećom, ljudska priroda je uglavnom zaboravljiva, a vi ne zaboravite dobre strane toga, ne ljutite se. Oni koji imaju slonovsko pamćenje, imaju i dobre koristi od toga, ali i – tuge.

Ne zaboravite zaboraviti! 

Vaša Petra

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.