Kako je moj unuk napunio sedam mjeseci ‘kućni savjet’ je odlučio: njegov prvi let avionom i ujedno prvi Božić ćemo obiteljski proslaviti u Beču. Moja kćer ima tetke s očeve strane i njihovu djecu koji će nas rado ugostiti ovom prilikom. Dakle kratki posjet Beču, malo familijarno, malo turistički.
Dok smo letiti avionom proučila sam malo mapu Beča.
Grad Beč je podijeljen na 23 distrikta ili kako oni kažu ‘bezirk’. (Vidi popis na dnu)
Naš apartman, koji smo unajmili preko platforme AirBnB, nalazi se u 16. bezirku. Taksi ne dolazi u obzir jer po zakonu beba mora tijekom vožnje biti u auto- sjedalici a to taksisti nemaju. Inače su velike kazne ovdje, isto kao i u Nizozemskoj. Zato smo sa zračne luke uzeli vlak koji direktno vozi u Centrum za 16 minuta i nigdje ne staje. (Iz istog razloga smo cijelo vrijeme u Beču koristili javni prijevoz). Beba leži udobno ušuškana u svoja kolica, svugdje ima dovoljno mjesta u vlaku ili tramvaju. Zapravo dječja kolica su tako dizajnirana da je unuk kao u svome krevetiću. I nama je tako lakše, jer sve stvari koje treba nositi za bebu ( ili za nas) samo guramo ispod kolica, u za to predviđeni prostor.
Moja kćer se potrudila i ponijela unukovu uobičajenu hranu i pelene.
U apartmanu je mala kuhinjica sa svom aparaturom. Ali mi smo samo pet dana (s putom) u ovom lijepom gradu i apsolutno nemamo namjeru kuhati.
Tek što smo se smjestili na našu adresu, presvukli, našega maloga Georga Darovana Juliusa malo uspavali, netko zvoni. Došla tetka autom po nas da idemo kod nje i tetka slaviti Badnju večer. Uh, što sad…ona nema auto sjedalicu za bebu naravno…Uzeli smo ipak rizik, primili dijete u krilo, nadajući se da policija ima preča posla od kontrole beba u sjedalicama…ponijeli božićne darove i krenuli. Kad tamo, na tetkino adresi u 23 bezirku, njih osamnaest čeka da upozna maloga Nizozemca! Tu su dakle tetkina djeca pa odrasla unučad sa svojim prijateljima i prijateljicama. Naravno da su jedni sjedili za stolom, drugi na kauču, treći na podu, jer je trebalo ugurati više od dvadeset osoba u dnevni boravak. Moj mali unuk je uživao i dalje u ‘svom krevetiću’ to jest kolicima koja smo ponijeli i sad rasklopili. Moja kćer je konačno upoznala neke rođake i rođakinje koje nije nikad imala prilike upoznati…tako je to u dijaspori, rasutoj po svijetu. Iako je bilo toliko osoba, ni jedan momenat nije bilo tijesno ili neugodno, čak šta više mogu reći da smo se izvrsno zabavljali. I nitko nije ostao gladan ni žedan. Znam da je tetka izvrsna kuharica i zna prirediti ugođaj, ali mora se priznati da je ta uspješna perfektna večer zasluga i tetka Austrijanca i njegovog germanskog osjećaja za dobru organizaciju.
Sve u svemu bila je ugodna večer i dočekali smo u obiteljskoj atmosferi Božić. U sitne sate smo bili opet vraćeni u naš apartman. Ovaj put je tetak imao ulogu taksiste.
Kako za pet dana vidjeti što više?
Dan 2.
Slijedeće jutro smo svo troje s entuzijazmom požurili na tramvaj 2. Odvezli smo se do Rathaus. Gradska vijećnica je građena u vrijeme Franz Josepha a arhitekt je bio Friedrich Schmidt. Simbol ove lijepe zgrade je kip ‘Rathausmann’ na tornju visine od 98 metara .
Nasuprot ove lijepe zgrade nalazi se park u kojem se održavao Božićni sajam. Ne znaš kud bi prije pogledao. Sve sjaji. Krcat ljudima, naročito je puno djece koja su oduševljena raznim igricama. Čak se i naš momčić sa zanimanjem pokušavao ustati iz kolica gledajući u svjetleće figure i ukrase…Toliko ljepote na jednom mjestu! Nikad nisam vidjela viši bor, s tisućama svjećica, koji je stajao tik ispred Rathaus. Tisuću svjetlećih figura, dekoracija, klizalište puno djece i mladeži, kućice s hranom i pićem…dječje radosti…i čist wc. Trebalo nam je cijelo popodne da obiđemo sve te atrakcije. Popili smo po jedan ‘gluhwein’, kasnije i kavu. Mali je dobio svoju bočicu i kupili smo mu igračku-zvečku.
Mogu samo reći: bila sam u mnogim europskim gradovima na božićnim sajmovima, ali nigdje nije ljepša božićna atmosfera kao u ovome gradu!
Vraćajući se kući kroz nabasali smo na balkanski restoran. Iako smo imali namjeru probati neki tipično bečki restoran, ipak nismo zažalili. Nema što nema na meniju. Čak je i bebin biološki obrok (koji smo ponijeli) bez pogovora fino ugrijan, pa je i mališan dobio mjesto za stolom. Kad smo se punih stomaka polako šetajući s kolicima uputili kroz dugu Ottakringstrase ka našem apartmanu, učinilo mi se da svaki treći prolaznik govori naš jezik. Nevjerovatno koliko Balkanaca živi u 16 bezirku!
Dan 3.
‘Ništa ti ne brini, znaš da moja žena radi u vrtiću’.
Nakon par sati, poslije obilnog ručka i evociranje uspomena na bosanski život oprostile smo se od domaćice i njenih kćeri. Naš ‘taksist’ se opet ponudio da nas vrati u Beč, na bilo koje mjesto gdje mi želimo. Kćer i ja smo uglas uskliknule: Prater!
Simbol Beča sagradio je Englez Walter B. Basset u rekordnom roku od osam mjeseci i pustio ga u rad 21. lipnja 1897. godine. Monumentalna željezna konstrukcija isprva je bila zamišljena kao reklama za britansku industriju željeza. Nakon ratnih razaranja i obnove, panoramski kotač neprekidno radi od 1946. godine. Promjer kotača je 61 metar. Ukupna težina panoramskog kotača je 430 tona, brzina rotacije je 0,75 m/s.
Iako sam bila više puta ovdje ovo je bio prvi put da sam se usudila sjesti u kabinu. Pogled je bio fantastičan. Beč kao na dlanu.
Dan 4.
Primio me je kulturno i susretljivo u svom ofisu. Popili smo kavu , popričali malo o izdavaštvu , knjigama, prodaji…poklonio mi je slikovnicu za unuka…
Dan je bio prekrasno sunčan, baš za posjetu vrtovima i palači Shonbrunn. Vrativši se u apartman zatekla sam svoju kćer i njenu njenu tetku (kod koje smo bili na Badnjak) kako piju kavu. Teta je došla po nas da idemo s njenim autom u Schonbrunn
.
Barokna palača Schönbrunn ima 1441 sobe i dvorane a građena je između 1696. i 1730 godine.
Od 1744. do 1749. Nicolaus Pacassi projektirao je dvorac kao rezidenciju Marije Terezije. Za njene vladavine palača je doživjela procvat. Neke obnove izvršene su između 1816. i 1819. godine. Nakon velikih razaranja u II svj. ratu palača je bila jedno vrijeme zatvorena.
Palača Schonbrunn ima i zoološki vrt. Zoološki vrt Schönbrunn (njemački: Tiergarten Schönbrunn; također jednostavno nazvan Bečki zoološki vrt) je zoološki vrt od 17 hektara). Osnovan je 1752. godine i najstariji je zoološki vrt na svijetu, koji je još uvijek u funkciji. Također je dio UNESCO-ve svjetske baštine, budući da je dio vrtova palače Schönbrunn. Općenito prima više od 2 milijuna posjetitelja svake godine.
Große Palmenhaus je vrlo lijepa staklena zgrada, ‘kuća palmi’ koja je otvorena 1882 g. u parku dvorca Schönbrunn po nalogu i želji cara Franje Josipa I. Tada je to bio najveći staklenik na svijetu: dug 111 metara, širok 28 metara i visok 25 metara.
Ovu posebnu arhitekturu od stakla i željeza izgradila je tvrtka Ignaza Gridla. Staklena površina s preko 40.000 staklenih ploča iznosi 4.900 m². Dvorski arhitekt Franz Xaver Segenschmid pronašao je inspiraciju za dizajn u vrtu Kew u Londonu, iako su tamo nosivi dijelovi konstrukcije smješteni unutar staklenika, a u Schonbrunnu izvan staklenika.
U središnjem prostoru gdje je minimalna temperatura od 12 stupnjeva nalaze se mediteranske cvjetnice i drveće poput eukaliptusa i palmi. Kalthaus (najmanje 5 stupnjeva) pak nudi prostor za (drvo) paprati, kamelije, azaleje i - izvanredno - biljke citrusa. U 'toploj kući' (najmanje 18 stupnjeva) možete vidjeti (sub)tropske kulture poput kaučukovca i kave, orhideja i neke sorte paprike.
Dan 5.
Za pet dana (s putom) koliko smo proveli u ovom lijepom gradu svjesni smo da nismo vidjeli sve što je za vidjeti, ali osjetili smo kako kuca srce Beča za Božićne blagdane. Do sljedeće prilike…
_________________________________
Innerestadt (Centar ili Stari grad)
Leopoldstadt
Landstrase
Wieden
Margareten
Mariahilf
Neubau
Josefstadt
Alsergrund
Favoriten
Simmering
Meidling
Hietzing
Penzing
Rudolfsheim-Funfhaus
Ottakring
Hernals
Wahring
Dobling
Brigittenau
Floridsdorf
Donaustadt
Liesing.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.