Marica Žanetić Malenica | Prijestolnice Skandinavije (treći dio)

Četvrti dan osvanuo je siv i nikakav. Napuštamo Helsingborg. Vozikamo se autobusom švedske marke Scania, jednog od najvećih proizvođača kamiona i autobusa, po tmurnom i kišovitom vremenu. Sklapam oči oslonjena na onaj svoj niškorist jastučić i zamišljam da se šetam Oslom. A dok se tako šetam glavnim gradom Norveške, slušam vodiča koji neumorno sipa povijesne, zemljopisne, demografske, gospodarstvene i ine podatke o Švedskoj. Ponešto sam i nehoteći zapamtila.

Švedska – sretna zemlja

Goteborg

Švedska je najveća skandinavska zemlja (četvrta po veličini u Europi) smještena na istočnom dijelu skandinavskog poluotoka uz obalu Baltičkog mora. Otprilike 57 posto njezine površine je pošumljeno, a više od 15 posto pokriveno je vodom, s oko 30 glavnih rijeka i oko 90 tisuća jezera, uključujući i jezero Venern, koje je treće po veličini u Europi. Ustavna je monarhija s oko 9 milijuna stanovnika, a sastoji se od šezdesetak različitih naroda s tim da su, skoro 90 posto, Šveđani. Ovi potomci Vikinga imaju najdulji životni vijek u Europi, a njihova zemlja  redovito se ubraja među deset najsretnijih (prošle godine bila je šesta) čemu, zasigurno, doprinosi i to što im država nije sudjelovala u ratovima posljednjih dvjesto godina i što se prema njima ponaša kao brižna majka, a ne kao zla maćeha poput naše. Iako su članica EU od 1995., zadržali su svoju nacionalnu valutu – švedsku krunu. Nisu skloni gotovini pa se kod njih uglavnom sve može platiti karticom (uključujući i korištenje javnih toaleta), što sam i činila. Tako u ruci nisam držala krunu, baš kao ni na glavi. 

Museum-of-Gothenburg

Njezin industrijski razvoj bio je dijelom zasnovan na iskorištavanju prirodnih bogatstava od kojih su najznačajniji hidroenergetski i šumski potencijali te željezna ruda, bakar, cink, zlato, srebro, uranij… Svjetski ugled zadržale su do danas kompanije osnovane još u drugoj polovini 19. st., poput Ericssona (telekomunikacije), Boforsa (naoružanje) i Skanske (građevinarstvo) te u prvoj polovini 20. st. poput Electroluxa (kućanski uređaji), Volvo grupe i Saaba (vozila). Sredinom 20. st. nastaju kompanije Tetra Pak (pakiranje hrane i pića) te IKEA (namještaj) koje razvijaju proizvodnju i trgovinu širom svijeta koristeći parolu „ne za bogate već za mudre“.  Ovu potonju osnovao je 1943. Ingvar Kamprad u svojoj 17-oj, ponavljam, u svojoj 17-oj godini (do tada je prodavao šibice, ribu, božićne ukrase, olovke…). Baš kao da je njemu po mjeri skrojena uzrečica: „Po jutru se dan poznaje“. U ovoj zemlji je i sjedište modnog mogula street fashiona H&M, pa smo ovaj znak učestalo uočavale gdjegod da smo se našle.    

Poznati su oni nama, primjerice, i po Celzijusovoj temperaturnoj skali, po švedskom kristalu ručne izrade i po švedskim ljestvama, nezaobilaznom rekvizitu vježbaonica. Baš kao i po brojnim imenima popularne kulture: glazbe (grupa ABBA, Peter Holm); filma (Ingmar Bergman – redatelj i scenarist; Greta Garbo, Anita Ekberg, Ingrid Bergman, Ann-Margret... – glumice). 

Njihova književnica Selma Lagerlöf prva je žena dobitnica Nobelove nagrade za književnost, a to je bilo 1909. Nobelova nagrada dodjeljuje se svake godine 10. prosinca iz zaklade njihova sunarodnjaka Alfreda Nobela, izumitelja dinamita. Uz Selmu, čuli smo i za Astrid Lindgren, jednu od najpopularnijih književnica za djecu koja je prevedena na više od sto jezika (Pipi Duga Čarapa).

Podsjetit ću vas još i na Björna Borga, koji je osvojio 62 teniska turnira, od toga pet puta zaredom najprestižniji Wimbledon. Švedski sportski savez proglasio ga je najboljim švedskim sportašem svih vremena, a u stopu ga slijedi Ingemar Stenmark, jedan od najpoznatijih i najuspješnijih alpskih skijaša ikada. Zanimljivo, oba su rođena 1956.

Evo i nekoliko informacija iz enciklopedije nepotrebnih znanja, a one kažu: Švedska ima najveći broj McDonald’s restorana; prva je zemlja u svijetu po konzumaciji mlijeka ili, pak, da zatvara zatvore zbog nedostatka osuđenika. Ovo treće kod nas je nezamislivo, u pravilu se traži krilo više. 

I dok smo tako učili i/ili ponavljali gradivo o zemlji kojom cijelo jutro vrludamo stigli smo u Göteborg. I on je, poput Helsingborga, utješna nagrada za propušteno Oslo.

„Ovdje ćemo stvoriti grad“, naredio je Gustav Adolf II 

Gustav Adolf II 

Göteborg, smješten na zapadnoj obali, drugi je po veličini grad u Švedskoj s otprilike 600 tisuća stanovnika. Gotovo 50 tisuća studenata čine ga najvećim sveučilišnim gradom u Skandinaviji. Ovaj „mali London“ s najvećom tramvajskom mrežom u Europi ujedno je i najveća švedska i skandinavska luka. U njemu se nalazi i Nordstan, najveći tržni centar u Europi. 

„Ovdje ćemo stvoriti grad“, rekao je davne 1621. njegov osnivač, kralj Gustav Adolf II, pokazujući prstom na lokaciju na kojoj je niknuo u jednom potezu što je omogućilo uredno posložene ulice. 

Bilo bi lijepo razgledati grad mladosti i zabave, svjetski poznat po svojoj Metalnoj sceni, najvećem skandinavskom sajmu knjiga i najvećem skandinavskom filmskom festivalu. Bilo bi lijepo prošetati njegovim botaničkim vrtom i jednim od najljepših europskih parkova iz 19. stoljeća te se nadisati ozona ili, pak, obići dvije uščuvane tvrđave. Bile bismo rado u muzeju upriličile susret s njihovom umjetnošću ili se ludirale u poznatu im zabavnom parku. Ali kako bilo što od nabrojena posjetiti po pljusku koji nije posustajao, bilo je pitanje bez valjana odgovora. Pa smo tako većinu vremena, provedena u ovom gradu, nas dvije prosjedile u nekom drugorazrednom šoping centru ispijajući kavu i jedva čekajući da se ponovno ukrcamo u naš Scania bus.    

Goteborg-Opera-House

Poprilično nakvašeni, unatoč kabanicama i kišobranima, napustili smo grad koji nas je dočekao i ispratio kišom. Put nas je dalje vodio prema Karlstadu, gradu sa 65 tisuća stanovnika, u kojemu ćemo noćiti. Ne znam o čemu je razmišljala moja suputnica, ali ja sam budna sanjala hotelsku sobu s udobnim krevetom (može i iz IKEE) i bogati švedski stol. Znate onaj vic o tipu s ovih naših prostora i švedskom stolu? Došao tako on na neki prijem i prvi put se sreo sa švedskim stolom. Primaknuo stolicu, sjeo i počeo jesti. Zgroženi konobar mu priđe i reče: „Ali gospodine, pa to je švedski stol!“ „Pa kad dođu Šveđani, ja ću im se dići…“, odgovori naš čovjek, stavi ubrus oko vrata i nastavi blagovati. 

Švedski stol je, zapravo, vrsta skandinavskog obroka pri kojem se na ovećem stolu poslužuje više hladnih i toplih jela i gdje gost sam uzima što i koliko hoće, a postao je poznat kada je 1939. na Svjetskoj izložbi u New Yorku prvi puta međunarodno ponuđen u švedskom paviljonu. Kruh, maslac i sir su uvijek dio originalnog švedskog stola. Uobičajeno je da se prvi tanjur natrpa hladnim ribljim jelima od haringi, lososa i jegulja. Poslije prvog tanjura gosti obično nastavljaju s drugim hladnim predjelima i zaokružuju toplim jelima. Inače Šveđani hladna jela od riba, rakova i školjkaša pripremaju tako da namažu male ploške kruha maslacem na koji slažu navedene, različito spravljene namirnice. Od tuda i potječe naziv švedskog stola Smörgåbord (smörgås – kruh s maslacem i bord – stol.

I bio je neki, ali ne baš bogati švedski stol: haringa i losos na razne načine. Nema veze, glad ne pita. Nakon ove noći korak smo bliže prvoj od prijestolnica koje sam naumila posjetiti.