Karla Čurin | Istra...

 

 Istra...

...je po mnogočemu posebna. Ona nije samo „more“. Nju, osim bistrog mora s kamenitim plažama, čine i zelena prostrana priroda, zanimljiva povijest, umjetnost i glazba, domaća hrana i vina... Može se puno toga nabrajati. Smatram da Istri nije posvećeno dovoljno pažnje kao Dalmaciji. U Istri će vam po danju biti itekako vruće, a kad padne mrak, temperature su ugodne, čak će vam možda zatrebati i lagani dugi rukavi. Noćno nebo je čisto i zvijezde sjaje, a more je svježe i bistro.

Odlučili smo obići par mjesta u Istri u četiri dana. Naravno, to nije dovoljno da se vidi cijela Istra, no baš je u tome fora, svaki put nas zove iznova da se vratimo.

Bili smo smješteni u apartmanu u Červar Poratu, smještenom na zapadnoj obali i udaljenom od Poreča 10 minuta vožnje. On je okružen maslinicima i crnogoričnom šumom. Više je mjesto za opustiti dušu i ima najljepše zalaske sunca. Od Červara do bilo kojeg mjesta u Istri treba do sat vremena vožnje autom. Pa da počnemo po danima...

 

Prvi dan

Iz Zagreba smo krenuli prema Humu rano ujutro. Nakon tunela Učka skrenuli smo u Velu Dragu, kanjonsku udolinu, kak' bi se malo prošetali do vidikovca s kojeg se pruža divan pogled na fascinantne kamene tornjeve. Taman kad smo se parkirali, uhvatila nas je kiša. No, poznato je da u Istri kiše traju kratko. I tako je bilo. Nakon šetnje, vratili smo se u auto i krenuli dalje za Hum, najmanji grad na svijetu koji broji svega 20 do 30 stanovnika.  Hum smo obišli u 15 minuta. Ručali smo u Humskoj konobi koja za mene ima najbolju fritaju s pršutom i gljivama na svijetu. Sjedili smo na terasi konobe i uživali u isprepletenim okusima jednostavnog, a finog jela i u pogledu na zelena brda.

Nakon što smo napunili želuce, nastavili smo starom cestom prema selu Kotli. U Istri se treba voziti po starim cestama kako biste vidjeli skrivene ljepote Istre, a ujedno i ostali pod hladom krošnji drveća. Osim toga, osjeti se svjež zrak i miris prirode. Do sela Kotli nam je trebalo deset minuta vožnje. Nakon kaj smo prošli vrlo uski mostić, parkirali smo i spustili se ispod mosta prema stijenama preko kojih teče rijeka Mirna padajući u slapovima. Izgleda bajkovito. Od mosta su male kamene kotlaste udubine sve veće i veće kako se spuštaju prema dolje. Treba biti oprezan, stijene su mokre i skliske. Može se ići i stepenicama od restorana koji ćete uočiti, ali možete kao mi, težim putem, koristeći ruke. Nakon napornog spuštanja, gušt je osvježiti se u hladnoj, slatkoj vodi. Tamo jedva da ima ljudi, a ako ih i ima, uglavnom su to lokalci. Proveli smo ondje dosta sati, unutar i van vode. 

Drugi dan

Probudili smo se u sedam ujutro, kak' bismo iskoristili što više toga možemo. Otišli smo do trgovine po kavicu za van i kroasane te se uputili prema plaži. Bila je tišina, sunce je izašlo, još su se osjetili ostaci noćnog svježeg zraka. Sjedili smo na molu, leđima okrenuti suncu  i uživali u tišini gledajući u široko otvoreno more na zapadu.

Uskočili smo u auto i uputili se prema Rovinju, slatkom gradiću u kojem ne postoji sivilo. Sve je tako šareno i toplo. Tražili smo Mediterraneo bar koji smo htjeli posjetiti upravo zbog toga kaj se nalazi tik do mora i kaj je tak' „friendly“ i kreativno uređen. Da nismo znali da je skriven, ne bismo ga ni primijetili. Smješten je u centru i, kako hodate ulicom, morate se koncentrirati na prolaze jer se nalazi u jednom od njih. Spustite se stepenicama, zauzmete mjesto u hladu ili na suncu, kako vam je ljepše, naručite ledenu kavu ili osvježavajući talijanski Aperol spritz i uživate u morskom zraku. Možete i smočiti noge u moru. Cijene su mrvicu veće, no isplati se.

Kada je sunce počelo pržiti, krenuli smo prema Puli gdje smo imali namjeru ručati. Nemojte se parkirati baš kod Arene, ima jeftinijih parkinga u blizini, a plaća se samo 4 kn po satu. Još vam je i limeni ljubimac u hladu. Jako nam je krulilo u želucima, pa smo krenuli u pizzeriju Jupiter, na preporuku. Ima terasu, a mi smo otišli na zadnji kat gdje puše fini povjetarac pa je ugodno. Svakako naručite poznato istarsko gazirano piće Pašaretu i pljukance s pršutom i rikulom.

Krenuli smo na rt Kamenjak do Safari bara koji se nalazi na najjužnijem dijelu Rta. Predlažem odvojiti popodne za njega. Ulaz u Rt se naplaćuje 80 kn po autu, a po cijelom Rtu se jako sporo vozi zbog dosta neravnog makadama. Dok se vozite prema jugu, stanite usput kod staze dinosaura gdje možete vidjeti otiske dinosaura.

Safari bar ćete odmah prepoznati prema vidikovcu koji pomalo nalikuje umanjenoj verziji tornja u Vukovaru. Popnite se i uživajte u pogledu. Ne vidite nikakav kafić? Ne brinite se, na pravom ste mjestu. On se nalazi unutar svog tog zelenila koje vidite. Podsjeća na džunglu. Bar nudi hranu i piće, no možete nositi i svoje. Ima puno drvenih klupica sa stolovima na kojima stoje kamene pepeljare. Tamo se nalaze i tobogan s kuglicama (žene, dobar je za celulit), stol za ping pong, ljuljačke... 

Izađite iz svog tog zelenila i hodajte prema otvorenom moru, prema stijenama gdje ćete možda primijetiti dječake kako skaču. Tamo su uvalice i svakako predlažem doplivati unutra gdje možete sjesti i uživati u pogledu. Ako su valovi, možda ih je bolje izbjeći. 

Treći dan

Ovaj nam je dan bio najaktivniji. Dan smo započeli speleoavanturom u Pazinskoj jami. Traje oko 2 sata i, po osobi, košta 230 kn, a za domaće imaju 20% popusta. Treba rezervirati unaprijed. Spušta se stepenicama i ulazi u jamu s upaljenom lampom na kacigi i počinje avantura. Na većem dijelu staze ćete koristiti ruke pridržavajući se za stijene i/ili uže. Ići ćete i na dva manja ziplinea. Vodiči su jako susretljivi, pomoći će vam oko kretanja, pričat će vam o jami, životinjama unutar nje i vodi. Trebaju vam dobra čvrsta obuća i dugi rukavi pošto je unutra 15-ak stupnjeva.

Nakon odlične aktivnosti, uputili smo se do Oprtlja na ručak. Do Oprtlja od Pazina autom treba pola sata. Odite na brdo gdje se nalazi konoba Oprtalj s terasom gdje možete sjesti i uživati u pogledu na Istru, takozvanu hrvatsku Toskanu. Naručite domaću maneštru i pljukance sa šugom od divljači. Iako ste na brdu gdje sunce udara, krošnje drveća će vas štititi. Nakon finog ručka smo se prošetali Oprtljom i oduševili se koliko je šaren, slikovit i zanimljiv. Na izlazu iz Oprtlja svakako treba proći cestom koju prati niz visokih čempresa gdje možete okinuti odličnu fotografiju.

Vozili smo se prema Završju i stali kod napuštene željezničke postaje Parenzane. Parkirajte auto pored, uzmite hladne vode, sprej za komarce, udobnu obuću i krenite trasom u šetnju. Proći ćete tunele i vijadukte. Parenzana, odnosno Porečanka u Hrvatskoj iznosi 73 km. Bila je to pruga koja je spajala Trst i Poreč. Gradnja pruge je započela 1900. godine, prugu za vlak su gradili lokalni seljaci, pa čak i dječaci i završili ju u samo 2 godine! Vlak je prestao voziti 1935. godine zbog konkurencije, a ova trasa je postala staza za planinare, bicikliste i rekreativce.

Grožnjan je bio posljednji na listi tog dana i imali smo veća očekivanja od grada umjetnosti i glazbe, no Oprtalj je bio zanimljiviji. U Grožnjanu ćete možda na ulicama sresti glazbenike kako sviraju ili slikare kako slikaju ispred svojih ateljea. Usput stanite i na kavu s pogledom na Motovun. 

Četvrti dan

Zadnji dan smo ostavili za cjelodnevni odmor u slanoj vodi. Uputili smo se prema Poreču na dobru pizzu iz krušne peći u Dalijevoj pizzeriji i u mali obilazak. Produžili smo do Pule, odakle smo išli prema Galebovim stijenama. Vožnjom treba 10-ak minuta od Arene, ide se cestom Fižela do kraja pa makadamom još malo gore i tamo se negdje parkira. Pješke treba nastaviti do stepenica nizbrdo koje vode do plaže, no da biste došli do fotogenične špilje, treba produžiti prema zapadu oko 5 minuta. Od stepenica je ulaz u vodu sve kompliciraniji kako se ide prema zapadu pa se možete jednu ili dvije “uvalice” prije poznate špilje usidriti i ući u vodu te zaplivati prema njoj. Možete i skakati. Preporučujem papuče za more ako vam smeta kamenje. Ulaz u špilju izgleda strašno i jezivo, no uz naglavnu lampu i luftić brzo ćete se opustiti. Unutra je veliki “bazen” gdje možete stati na noge i izaći na plažicu unutar špilje. Imate priliku uživati u tišini i mraku u kojem ćete na nekim dijelovima stijena vidjeti “šljokice”. Postoji i najam kajaka za one manje neustrašive. 

Krasna zemljo, Istro mila…