Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.
Inače knjiga je objavljena 1991. i prevedena je na preko 30 jezika.
Radnja romana se događa u Izraelu u običnoj radničkoj četvrti i to u šezdesetim godinama prošlog stoljeća s puno autobiografskih elemenata.
Glavni lik je dvanaestogodišnji Aron, mlađi sin obitelji Klajnfeld kojeg će čitatelji dugo pamtiti jer će mnoge podsjetiti na vlastito djetinjstvo i odrastanje a u ovom romanu postaje „veličanstven Grossmanov junak”.
Dječak Aron svijet oko sebe doživljava kroz pripovijedanje i promatranje okoline i svijeta oko sebe, očima dječaka koji odrasta i postavlja si mnoga pitanja o stvarima koje ga okružuju. Uz njega upoznajemo njegovu najužu obitelj pa su tu njegova mama Hilda, otac Moše, baka Lili, Aronova sestra Johi te Aronovi prijatelji Gideon i Cahi. Posebno živopisno i sa simpatijama je opisan upečatljiv lik bake Lili, koju šalju u Dom za starije ali ona otamo bježi, vraća se kući na radost unuke.
Ustvari, opis obitelji je slika svakodnevnog života i dogodovština u skromnoj obitelji u Izraelu, gdje žive ljudi običnim životom. No oni ne zaboravljaju ni prošlost i sjećanja na Holokaust, naime s njima je i šezdesetogodišnja baka koja nosi sjećanja iz mladosti jer je bila u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata, proživjela boravak u logoru i još puno toga joj se poslije događalo do njenog dolaska u Izrael.
Likove u romanima Davida Grossmana pa i u ovom vidimo pred sobom kao da su stvarni. To su ljudi koje, čini nam se, svakodnevno susrećemo u susjedstvu, žive u našem gradu ili ih često čak viđamo oko nas. Oni nam izgledaju kao poznanici jer Grossman je pisac kojem vjerujemo da je sve to o čemu piše moguće u stvarnosti i osjećamo da likovi koje je opisao postoje. Opisane situacije ili je sam proživio, vidio ili čuo, a i u drugim njegovim djelima opisani likovi kao i u ovom su osobe koje je sreo ili su ga ljudi koje je upoznao ili o njima čuo inspirirali da postanu likovi o kojima piše.
U romanu „Knjiga intimne gramatike” pratimo prijelaz iz dječjeg svijeta, Aronovo maštanje, ulazak dječaka u svijet odrastanja, a roman je očito inspiriran životom samog pisca. Ova knjiga je ustvari priča o odrastanju. Aron iz doba djetinjstva prelazi u stariju dob kad su pred njim mnoga pitanja, pratimo pomalo komplicirano odrastanje, maštanje, njegove misli i probleme na koje nailazi. U isto vrijeme čitav svijet oko Arona se brzo mijenja. Nailazimo i na unutrašnji monolog, njegov susret sa seksualnošću kada ga puno toga čudi, zbunjuje a tu je i prva ljubav! Aron postavlja pitanje pa i mi sebi – što je ljubav?
Roman je koncipiran tako da je prvi krug opisa – druženje s vršnjacima i svijet njegovih prijatelja, a to su Gideon i Cahi.
Drugi dio su događaji i proslava njegove Bar Micve kada se sakuplja rodbina, stričevi i tetke koje i Aron tek sada s trinaest godina upoznaje. Treći dio posvećen je opisu dogodovština sa šezdesetogodišnjom pomalo skleroznom bakom Lilom, četvrti dio je zgoda sa susjedom Ednom i na kraju je ljubav prema njegovoj prvoj simpatiji Jaeli.
Svi spomenuti likovi su zanimljivi i kompleksni ali posebno je upečatljiva susjeda Edna Blum – zgodna, plava, elegantna koja često putuje, donosi suvenire s putovanja. Ona stanuje u zgradi iznad njih pa moli Aronova oca da preuzme fizički posao rušenja zida. Najprije on ne prihvaća izvršenje tog posla ali zbog dobrog honorara ipak pristaje. Zapamtit ćemo humorističnu gotovo filmsku scenu – čitava obiteljski odlazi na te radne akcije. Prvi ide otac sa sjekirom i batom za rušenje, pa sestra s novinama da se u papir poslije rušenja mogu skupljati ostatci žbuke. U sredini kolone je mali Aron a na samom kraju korača njegova majka kao pratnja u kućnoj haljini - sve budno prati i pritom nosi pletivo. Naime ona se u svojoj iznošenoj kućnoj haljini - ne odvaja od igala i klupka vune - čitavo vrijeme boravka kod zgodne susjede ne ispušta iz vida svoga muža, a djeca su pokraj njih. Svi budno gledaju, pogotovo Aron prati napredak radova oko rušenja zida i naravno promatra lijepu susjedu. Dotjerana Edna ih nudi pićem i na koncu traži i dodatno rušenje drugog zida.Sve to postaje veliki obiteljski događaj koji se pamti.
Zanimljiv je i opis rodbine koja se okupila na proslavi povodom njegove Bar Micve - neki su rođaci bili posvađani godinama nisu s njima ili međusobno razgovarali ali sada su se sakupili na ovaj veliki dan i to je prigoda da se neke stare svađe zaborave. Aron ima na dan Bar Micve važnu ulogu u sinagogi – prema običaju treba pročitati određen tekst molitve i za njega je to veliki i stresan trenutak, a veliko je uzbuđenje i za sve oko njega.
Zatim je u knjizi dotaknuta i tema da je Izrael na pragu novoga rata, naime to je doba pred Šestodnevni rat.
Treba podsjetiti da je prva Grossmanova velika knjiga „Na kraju zemlje”, roman o ratnoj tragediji majke koja odlazi na kraj zemlje ne bi li izbjegla vijest o pogibiji sina. Tema je to i događaj sa čime se Grossman i sam nažalost susreo – jer pišući tu knjigu on je upravo tada dobio strašnu vijest da je u tenku na libanonskoj granici stradao njegov devetnaestogodišnji sin Uri.
I drugi njegov roman „Kad je Nina znala” je inspiriran stvarnom životnom pričom Židovke iz Čakovca o kojoj je saznao iz dokumentarca i pripovijedanja Danila Kiša. U romanu je to lik po imenu Vera i opisana je njena velika ljubav, a to je bila i stvarna tragična sudbina Eve Panić-Nahir koja je na kraju živjela u Izraelu. Zahvaljujući prvom mužu preživjela je doba holokausta, ali za informbiroa se njen nedužno optužen muž ubio, no ona ga se ne želi odreći i završava u zatvoru na Golom otoku to jest Svetom Grguru gdje su bile smještene žene. Pritom njena kći - mala Nina ostavljena kod tetke dugo majci to ne oprašta jer je ostala sama kod rodbine kod koje nije bila sretna. One kasnije odlaze u Izrael i tek njihov ponovni susret na obiteljskoj proslavi, povratak u Hrvatsku i suočenje s prošlošću donekle smiruje napetost između majke i kćerke.
Tako su kod Grossmana uvijek situacije i sudbine u njegovim djelima na neki način opisani posve stvarni događaji.
Njegove su knjige prevedene na trideset i šest jezika.
David Grossman je rođen 1954. u Jeruzalemu. Majka mu je rođena u Palestini, a otac emigrirao iz Poljske u dobi od deset godina s majkom udovicom čiji je otac cionističke obitelji.Otac Davida Grossmana najprije je bio radnik koji je asfaltirao ceste u Galileji, pa prodavao tepihe i bio vozač autobusa te na posljetku knjižničar koji se oduševljavao piscem s pseudonimom Sholem Aleichem (pravim imenom to je bio Solomon Naumovič Rabinovič, jidiš pisac u Ruskom carstvu, živio od 1859 do 1916. i pisao o životu Židova u istočnoj Europi, pa i poznatu priču o mljekaru prema kojem je napisana scenska produkcija mjuzikla „Guslač na krovu” 1964.) Shalom Aleichem – mir s vama je i tradicionalni pozdrav u hebrejskom i jidišu. U biografiji David Grossmana je detalj da se kao učenik na školskom natjecanju istaknuo i dobio nagradu za poznavanje pisca s pseudonimom Sholem Aleichem!
Godine 1971. David Grossman je služio vojsku, a 1973. kad je izbio Jomkipurski rat bio je u obavještajnoj službi. Poznato je da mu je sin Uri bio u zapovjednik tenka u obrambenim snagama i poginuo 2006.upravo posljednjeg dana Libanonskog rata. Danas se često naglašava Grossmanovo veliko zalaganje za mir.
David Grossman je autor brojnih beletrističkih i publicističkih djela a više njegovih knjiga pretočeno je u kazališna i filmska djela. Na hrvatskom su mu dosad objavljene „Do kraja zemlje”, „Kad je Nina znala”, „Lavlji med”, „Ušao konj u bar,” i „Vidi pod ljubav”.
Grossman je i pisac knjiga za djecu pa je slikovnica „Zagrljaj” s ilustracijama Michal Rovner, prva njegova knjiga za djecu u hrvatskom prijevodu., a kod nas je objavljena i njegova „Žirafa prije spavanja”,
Uz književni rad istaknuti je mirotvorni aktivist. Za svoj roman „Ušao konj u bar” 2017. godine primio je međunarodnu nagradu Man Booker te 2018. nagradu Države Izraela za književno stvaralaštvo. Primio je i mnoge druge svjetske značajne nagrade, uključujući francusku Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres, njemačku Buxtehuder Bulle, rimsku Premio per la Pace e l'Azione Umanitaria, Premio Ischia - međunarodnu nagradu za novinarstvo, izraelsku nagradu Emet i nagradu Albatros Fondacije Güntera Grassa.
Osim toga primio je 2022. godine prestižnu počasnu nagradu Erasmus za životno djelo, čija je tema bila "Popravljanje razderanog svijeta". Nagrada Erasmus se u Rotterdamu dodjeljuje pojedincima ili organizacijama za izuzetan doprinos u svijetu kulturnim i društvenim djelovanjem, za izniman doprinos humanistici i umjetnosti pa je 2022. godine dobitnik bio slavni, nagrađivani izraelski autor Davida Grossman. Nagradu je primio kao potvrdu iznimne umjetničke, ali i društvene vrijednosti njegova opusa. Navedeno je na stranici Fondacije za dodjelu nagrade da ne postoji prigodniji dobitnik od Grossmana.jer "Svojim radom teži razumjeti ljude, i promatrati drugoga s ljubavlju, preko granica rata i povijesti. "
Osim toga, David Grossman je označen kao autor "iznimne hrabrosti", koji upozorava na "tugovanje, nasilje i gubitak čovječnosti"– ali i na "univerzalne ljudske probleme"– što ga čini "pravim humanistom". Nagrada Erasmus dodjeljuje se od 1958., a među dobitnicima/dobitnicama su velikani poput Marca Chagalla, Ingmara Bergmana i A. S. Byatt. ( Nagrada Erasmus uključuje i novčani iznos od 150.000 eura)..
Podsjetila bih na upečatljiv razgovor s Davidom Grossmanom u odličnom dokumentarnom filmu o Grossmanovu životu i njegovom stvaranju te susretima s prevoditeljima koji smo imali prilike gledati i u Hrvatskoj u okviru DA2 festivala i u Židovskoj općini Zagreb u sklopu Tjedna Izraela.
Na ovogodišnjem 11. Festivalu svjetske književnosti kojem je cilj stvaranje platforme koja okuplja i stavlja u dijalog najbolje pisce svjetske i domaće književne scene a održava se u Zagrebu od 3. do 8.rujna 2023. u ZKM -u (Zagrebačkom kazalištu mladih), Knjižari Fraktura u Galeriji Kranjčar/izložba, sve u srcu Zagreba – gost je književnik David Grossman.
Davidu Grossmanu, izraelskoj književnoj zvijezdi ovo je treći put da gostuje u Zagrebu u organizaciji Festivala svjetske književnosti nakladničke kuće Fraktura! Najavljeno je da će s Davidom Grossmanom razgovor voditi Hrvoje Klasić povjesničar i izvanredni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sve će pratiti simultani prijevod.
O izraelskom piscu Davidu Grossmanu uvijek se ponovo može razgovarati i pisati, a pogotovo susret i razgovor s njim izaziva veliku pozornost, s velikim zanimanjem se čeka nova knjiga a može se vraćati i svim ostalim njegovim knjigama jer on je jedan od najvećih i najzanimljivijih živućih autora.
Na kraju - evo što kritika o njegu i njegovom romanu „Knjiga intimne gramatike” govori::
„Izraelskog pisca Davida Grossmana legitimno su uspoređivali s Kafkom, Grassom, Márquezom i Joyceom...
U ovom romanu Grossmanova vlastita intimna gramatika obraća se svakome tko je ikada imao dvanaest godina.” –The Boston Globe
“Roman koji nas podsjeća na veliki, svečani misterij književnosti, ono što pjesnik Czesław Miłosz naziva ‘mogućnošću čovjeka da bude netko drugi’.” –Chicago Tribune
“David Grossman savršeno balansira između pjesničkog i profanog...Knjiga intimne gramatike u isti se mah može čitati kao pripovijest magijskog realizma i kao parabola o šteti koju je prouzrokovao Holokaust, kao psihološki portret dječaka na rubu sloma i kao komična, ali jeziva optužnica jedne židovske obitelji.” –The New York Times Book Review
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.