Danas ostavi nepospremljenu kuću.
Brisanje prašine odgodi za neki drugi dan.
Nek tvoju kuću proguta paučina, a sobe prekrije
miris bagrema.
Jer on ne treba blistave podove i ruke nagrizene
kiselinom.
On treba topli jastuk i meke dodire.
Uzmi ga za ruku, odvedi u šumu vrelih ptica i
širokih krošnji.
Zagrli njegove bokove hučanjem mora.
Glavu stavi u svoje krlio, nek se odmori
od jecaja prestrašenog svijeta.
U lice mu utisni poljubac magme i radosnog sunca.
Nek polete ushićene ptice i leptiri se smire u očima.
Razodjeni vaša ramena za kišu tihog potopa.
Danas ostavi sve.
Nemoj se brinuti zbog pukotina u srcu.
Daj mu svoje tijelo.
I trenutke koji ostavljaju trag u svemiru.
Zavedi ga prvim poljupcem.
I pokrij pjenom neba.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.