Sa tri zbirke poezije zaredom Vlatka Planina donekle je zbunila svoje čitatelje koji nakon trilogije i dva romana od nje očekuju nove romane. Tek u ovom intervjuu Vlatka Planina otkriva da piše novi roman, i to za odrasle.
Vlatka Planina rođena je 1984. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala anglistiku i komparativnu književnost. Piše poeziju, te prozu za mlade i odrasle. Čitateljima se predstavila 2010. zbirkom poezije „A nekad si mi kupovao lizalice”, a dosad je objavila šest zbirki poezije od kojih je najnovija Hortikultura iz prošle godine. Na području proze također je vrlo produktivna i dosad je objavila bajkovito-fantastičnu trilogiju romana za mlade: „Jegulja“, „Kralj i bajka”, “Povratak vještice” (2016.), te fantastične romane „Wend” (2017.) i „Okno” (2018.). Za roman „Wend” dobila je 2018. godine nagradu „Artefakt” za najbolji dječji roman. Objavljivana je na brojnim portalima i u časopisima. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Uoči festivala Dvotočka, sVlatkom Planinom razgovaramo o suradnji sa splitskim izdavačem Boškovićem, o nagrdi Artefakt, njezinoj trilogiji i novom romanu koji završava te o članstvu u Društvu hrvatskih književnika.
Dosad ste objavili dvanaest knjiga i demonstrirali produktivnost u prozi i u poeziji, a od prve knjige prati vas splitski nakladnik Bošković. Kako je došlo do vaše suradnje?
Tako je, gospodin Bošković i ja surađujemo već četrnaest godina i mislim da imamo iznimno kvalitetan i plodonosan odnos. Sve je krenulo kad sam krajem 2009. odlučila ukoričiti svoje dotad napisane pjesme. Tada sam već imala nekoliko pjesničkih nastupa iza sebe, te pjesme objavljene u nekim zajedničkim zbirkama i studentskim zbornicima, i odlučila sam da je vrijeme za objavljivanje prve samostalne zbirke. Naklada Bošković bila je jedna od nekolicine izdavačkih kuća kojima sam poslala desetak svojih pjesama i vrlo jednostavan životopis i, iskreno, ostala sam u šoku kad sam nakon svega nekoliko dana dobila povratni mail kako im se moja poezija jako sviđa i kako žele čitav rukopis, a u proljeće 2010. zbirka je ugledala svjetlo dana. Nakon takve bezrezervne podrške mlade autorice, za koju su znali da im u tom trenutku neće donijeti nikakav prihod već su jednostavno vjerovali u nju i ono što piše, bilo mi je potpuno jasno da će naša suradnja biti trajna. I drago mi je što im se ta suradnja dugoročno isplatila i što im se sada mogu odužiti. Mislim da izdavači često nisu svjesni koliki utjecaj mogu imati na autore. Ovakav bezbrižan proces objavljivanja knjiga omogućava mi opuštenost i slobodu stvaranja, i sigurna sam da to itekako utječe na kvalitetu mog pisanja.
Romanom Wend osvojili ste Rikonu 2016. godine nagradu Artefakt za najbolji dječji roman. Što se za vas promijenilo nakon te nagrade?
Nagrada Artefakt bila je zapravo prva službena afirmacija kvalitete mog pisanja. Dotad sam već imala objavljena četiri romana i tri zbirke poezije, bila sam član Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, odradila sam nekoliko promocija, no i dalje sam se osjećala anonimnom. Ova mi je nagrada dala potvrdu da ipak nisam anonimna, da čitateljska javnost zna za mene i da joj se sviđa to što pišem. A to je doista izniman osjećaj. Također, gostovanje u Rijeci, koja se pokazala kao divan domaćin, kumovalo je nekim književnim poznanstvima i prijateljstvima koja su mi danas itekako važna i dragocjena. No ipak, najvažniji ishod primitka nagrade bila je potvrda mom pisanju i poticaj da nastavim u tom smjeru. Mislim da svi pisci krenu pisati jer žele nešto „izbaciti“ iz sebe, no ultimativno su čitatelji ti koji tom pisanju daju neko više i važnije značenje. Tako da je za mene dobiti književnu nagradu po izboru čitatelja jedan od najvećih komplimenta koji sam mogla dobiti.
Roman „Wend“, kao i fantasy trilogija koju čine romani „Jegulja“, „Kralj i bajka“ i „Povratak vještice“, bave se junacima na prijelazu iz djetinjstva u odraslu dob. Zašto je taj uzrast s prvim ljubavima najintrigantniji?
Izbor likova u mojim romanima nije bio namjeran, no mislim da je podsvjesno bio vrlo logičan potez. Odmalena sam bila tipični knjiški moljac, vrlo rano sam počela čitati, a moja je majka također veliki zaljubljenik u knjige, i čitavo je moje djetinjstvo i mladenaštvo bilo protkano stotinama progutanih knjiga, i satima i danima provedenima s knjigom u rukama. I upravo taj uzrast o kojemu pišem u svojim romanima za djecu i mlade jest uzrast u kojem sam ja najviše čitala i u kojem su knjige na meni ostavile najveći trag. Tako da je i samo pisanje ovakvih romana za mene svojevrstan povratak u to doba; jedno nježno, nostalgično prisjećanje. Pišem romane kakve sam i sama tad uživala čitati, jer znam koliko su na mene utjecale knjige koje sam pročitala, koliko su me formirale kao osobu i usadile mi neke zdrave temelje.
Putovanja kroz vrijeme, čarobne iscjeliteljske moći, ali i hrabrost i znatiželja česti su motivi u vašim romanima. Zašto kao autorica proze birate fantasy, a u poeziji realnost?
Mislim da to i opet ima veze s tim što ja najviše volim čitati i kakve knjige mene opčinjuju. U prozi mi je najdraži magijski realizam, i to još više kad je pomiješan s onim klasičnim „ženskim pismom“ – dakle govorim o autoricama kao što su Alice Hoffman i Joanne Harris. Također, mislim da zapravo nikad nisam do kraja odrasla, da je dijete u meni još uvijek poprilično glasno, i zato se u mojim romanima isprepliću i čarolija i pustolovine i ljubav… U svom posljednjem romanu, kojeg pišem unazad nekoliko godina, bit će nešto manje svega toga i bit će namijenjen odrasloj publici, no mislim da ti motivi nikada neće posve iščeznuti iz mojih romana. Moglo bi se reći da su moji romani prvenstveno namijenjeni svima onima čije je unutarnje dijete još uvijek veoma živahno i puno energije.
No i moja poezija, iako se bavi stvarnošću, sadrži u sebi tu jednu suptilnu, eteričnu čaroliju. U pjesmama pokušavam uhvatiti one posebne trenutke i osjećaje koji izazivaju trnce - to može biti samo dodir ruke, puka prisutnost druge osobe, prisjećanja, razmišljanja u kasnonoćne sate, stvaranje izmišljenih scenarija, sanjarenja… I da, moje su pjesme gotovo uvijek pozitivno nabijene, tako da, iako nisu nužno direktan proizvod onog dječjeg u meni, sigurna sam da su odraz jednog nevinijeg, jednostavnijeg unutarnjeg alterega, a ne ove vanjske stvarnosti.
Tko je birao bajkovite ilustracije kojima su opremljeni romani? Kako ste sudjelovali u dizajnu naslovnica svojih knjiga?
Sve naslovnice knjiga biram sama, i to je posao koji je barem upola mukotrpan koliko i samo pisanje. Na internetu postoje doslovce milijuni slika i fotografija koje se za određenu svotu mogu slobodno koristiti u komercijalne svrhe, no potrebno je jako puno vremena i truda da bi se u tom kaosu pronašlo nešto što doista vrijedi. Uvijek se trudim izabrati slike ili crteže nekog autora koji se i sam pokušava probiti, pa tako moje naslovnice krase ilustracije iz Rusije, Ukrajine, Južne Amerike i SAD-a. Cijene ilustracija nisu uvijek male, no ako već dajem sve od sebe da pišem najbolje što mogu, onda želim da moje knjige budu i vizualno privlačne. Znam da se kaže da ne bismo trebali suditi knjige po koricama, no lijepe korice ne mogu odmoći. A što se tiče samog dizajna knjiga, o njemu se brine grafički urednik i suradnik Naklade Bošković, s kojim također imam dugogodišnji prisan odnos. Ja šaljem samu ilustraciju, a urednik onda napravi od toga naslovnicu, koja onda ide meni na uvid. I nikad dosad nisam imala primjedbi, posao je uvijek vrhunski odrađen.
Počeli ste s poezijom i nedavno se opet vratili poeziji. Zašto? Je li poezija praktičnija za pisanje u intenzivnijim životnim razdobljima?
Poezija je zapravo moja prva i najveća ljubav. Koliko god uživam pisati romane, oni zahtijevaju disciplinu u radu, planiranje, dosljednost. Poezija je puno spontanija forma, kratka i nagla erupcija čiste emocije, i dovoljno je samo biti spreman u ključnom trenutku i uhvatiti tu erupciju. Činjenica jest da mi je poeziju i lakše pisati zbog samog tempa privatnog života, no mislim da prvenstveno preferiram poeziju zbog uske ljubavne tematike kojom se u njom bavim. Uspjela sam tijekom godina pronaći emotivni poetski izraz koji uglavnom uspješno odolijeva upadanju u klišej i otrcanost, no u prozi sam po tom pitanju još uvijek veoma oprezna. No s druge strane moram priznati da je osjećaj uspjeha i zadovoljstva kod mene mnogo veći nakon uspješno napisanog i objavljenog romana. Teže ga je napisati, no i katarza je veća. U svakom slučaju, nakon tri uzastopne zbirke poezije, mislim da je krajnje vrijeme da se uhvatim u koštac s ovim nedovršenim romanom.
Članica ste Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Kako članstvo u društvima književnika djeluje na vaš spisateljski razvoj? Kada ste postali članica Društva književnika i koliko ste romana tada imali?
Članica Društva hrvatskih književnika postala sam 2019. godine. Imala sam u tom trenutku devet objavljenih knjiga i zaključila sam da nemam što izgubiti, te poslala prijavu. Ne mogu reći da sam bila šokirana kad su me primili, no ne bih bila šokirana niti da su me odbili. Za mene je to u tom trenutku bilo najveće književno priznanje koje postoji – biti u društvu svih onih pisaca uz koje sam odrastala i kojima sam se divila. Članstvo u književnim društvima važno je prvenstveno za praktične stvari i stvari financijske prirode kao što su prijave na raznorazne službene natječaje, no isto tako veoma često igra ulogu u tome da se mene kao književnicu shvati ozbiljno, jednako kao i fakultetska diploma iz engleskog i komparativne književnosti. Mogli bismo sad diskutirati koliko je to pravedno ili nepravedno, ili opravdano ili neopravdano, no mi smo još uvijek društvo u kojem se na takve stvari gleda. No ono što meni osobno znače priznanja kao što su književne nagrade i članstva u društvima književnika jest da mogu više vremena provoditi baveći se onim što želim, pišući, i razvijajući svoje spisateljsko ja, i manje vremena gubiti na traženje svog mjesta pod suncem domaće književne scene. Lijepo je biti, ako ne već poznat, onda barem priznat, i moći u miru i bezbrižno raditi ono što voliš.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.