Mirna Weber | Ono što nas istinski uzvisuje nisu razlike, već sinergija suprotnosti

 

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar 

U naslovnoj pjesmi stihozbirke "Plavi paun", Mirna Weber opisuje "šušur-biće koje je krasi uz stablo života" i svoju potrebu da se odazove njegovu pozivu "kad rastvori rep". Stihovi posvećeni ljepoti unutarnjeg svijeta izraženi su uzornom rimom i sonetima u koje su neočekivano upleteni pojmovi iz prirodnih znanosti. Proširivanjem poetskog izraza fizikalnim pojmovima i dimenzijama, autorica Mirna Weber stvara sliku nadmoćnog, mitskog bića koje razumije suštinu prirodnih zakona i baš zato je duboko svjesno mudrosti prirode i potrebe za ljubavlju koja zaštitnički obuhvaća i štiti prirodni svijet. 

Stihozbirka "Plavi paun" sastoji se od sedam poglavlja, od kojih svako otvara po jedna fotografija varaždinskog umjetnika Srećka Lebinca. Recenzentice Božica Jelušić i Darija Žilić ističu autoričino poznavanje prirodnih znanosti i književnosti te zapažaju kako pjesme Mirne Weber afirmiraju život, ljubav, ženstvenost i majčinstvo, a i reflektiraju društvo s njegovim opasnostima od rata. U pjesmama Mirne Weber ipak nema nestrpljenja i pobune, već se riječju zastupa snaga plemenite životne sile jače od sukoba i agresije. Jedna od pjesama posvećena je ratu u Ukrajini i u njoj dominira tipičan ukrajinski, danas sveprisutan šč. 

Mirna Weber rođena je u Varaždinu 1966. godine. Magistrirala je stomatologiju i radi kao specijalist ortodoncije u vlastitoj ordinaciji. Članica je Društva hrvatskih književnika, a piše štokavsku i kajkavsku poeziju. "Plavi paun" šesta je zbirka poezije Mirne Weber, a raniji naslovi su "Božja ofčica", "Akvarij", "Zvonjelice za vječnograd", "Gda z serca kapleju svetki" i "Jerihonska ruža".

Pojmovi iz matematike i prirodnih znanosti u poeziji usmjereni su na proširivanje shvaćanja svijeta, komunikaciju lijeve i desne hemisfere, ženskog i muškog principa. Dok priroda vapi za takvim pomirenjem, kako takve intervencije prihvaćaju pjesnici, a kako prirodnjaci? Koliko je svijesti o potrebi dijaloga na suprotstavljenim stranama?

Unatoč prihvaćenoj činjenici da postoji muški i ženski mozak s kojom dolazi do nerazumijevanja među spolovima, najnovije istraživanje morfologije (oblika) mozga tj. sive i bijele tvari, je pokazalo kako ne postoji razlika između mozga muškaraca i žene. Odnosno, ne postoji kontinuirana razlika kojom se može uvijek točno definirati radi li se o muškom ili ženskom mozgu. Rezultati su pokazali da između 23 i 53 posto mozgova imaju kombinaciju osobina ženskog i muškog mozga.

U drugoj najvećoj studiji ikad napravljenoj kako bi se usporedio muški i ženski mozak, dr. Daniel Amen i ostali istraživači analizirali su skenove čak 26 tisuća ljudi. Pri tome su otkrili iznenađujuće razlike između muškog i ženskog mozga, koje utječu na emocije, memoriju, poslovni uspjeh, ali i duljinu života.

Osobno bih rekla da na razlike u razmišljanju  i ponašanju među spolovima najviše utjecaja imaju hormonalne razlike te vanjski faktori koji nas po rođenju svrstavaju u grupe, s jedinim ključnim izuzetkom, a to je majčinski instinkt koji je hormonski uvjetovan, te isključivo pripada ženama.

Zašto prirodnjaci ne bi bili pjesnici ili obrnuto? Mislim da je dobro opće obrazovanje ključ koji otvara sva vrata, te je spona koja objedinjuje svjetove. Prilikom pisanja poezije je izuzetno važno obrazovanje, bez obzira na kojem području je akcent pjesničkog interesa. Crpilišta koja nas mogu nadahnuti su mnogobrojna, pa i beskonačna. ,,Nema isključivo pjesničke građe. Cijeli svijet je pjesnička građa.“ (W.Stevens)

Kada pišem nastojim iskoristiti sve moguće izvore znanja i informacija, jer na taj način mogu opjevati neopisivo emotivno stanje. To je ujedno i moj način, moj stil. Ono što nas istinski uzvisuje nisu razlike, već sinergija između društvenjaka i prirodnjaka, pjesnika i fizičara itd. Jedino na taj način možemo doprinijeti očuvanju i napretku svijeta općenito, prirode i društvenih odnosa.

Pjesma Shchedrivka za mir bavi se Ukrajinom i upozorava snubi mir. Odakle ukrajinski motiv u pjesmi? Kako ste tradicionalnu ukrajinsku pjesmu prepoznali kao poetski motiv?

S obzirom da sam uz Gimnaziju završila i srednju Glazbenu školu u Varaždinu, a moj profesor harmonije i voditelj zbora je bio prof. Vladimir Ščedrov, davno sam čula uzvišenu božićnu himnu “Carol of the Bells”. Malo tko zna da je posrijedi jedna od najpopularnijih ukrajinskih skladbi svih vremena “Ščedrik” (Lastavica).

Ova skladba doživjela je do sada bezbroj obrada, a skladao ju je ukrajinski skladatelj Mikola Leontovič 1904. godine.

Izvorna pjesma je zapravo koleda (ščedrivka) koja se izvodi uoči Nove godine i Bogojavljenja po julijanskom kalendaru, a ne božićna pjesma (koljada ili koljadka). Ovaj običaj pretkršćanskih korijena ima svoj ekvivalent i u hrvatskom folkloru koji također poznaje pjevanje koleda. Kada je počeo rat u Ukrajini bila sam izuzetno ganuta užasnim ratnim stradanjima, posebno djece. Tada sam napisala pjesmu ,,Shchedrivka za mir“ (Mala lastavica, ukrajinska).

Božica Jelušić u svojoj recenziji ističe Vašu odanost rimi kao pjesničku kvalitetu u eri osvajanja sloboda nasvim područjima, pa i u stihu. Čak i kad sonetom obuhvaćate Fibonaccijev niz, formulu spirale poznatu kao jednadžba svemira, ostajete dosljedni rimi. Pristajete li na ograničenje rimom kako biste pokazali da i u slobodi poezije treba poštivati prirodne zakonitosti?

Gotovo devedeset posto mojih pjesama je pisano vezanim stihom. Oduvijek sam bila fascinirana njime, jer je iznad svega po mom mišljenju atraktivniji, efektniji, bolje pamtljiv i prihvatljiviji za čitatelje,a mene kao autora naprosto oduševljava. Prilikom pisanja me rima ponekad vodi u sasvim nestvarne tematike, otvara nove svjetove, podsvjesno ili svjesno me vodeći u ,,avanturu“ traženja nove riječi koja odgovara rimovanom sklopu. Daje mi osjećaj reda i discipline s jedne strane, te uvlači u igre riječima i kombinatorike. U svakom slučaju privilegija vezanog stiha je mnogo jači osjećaj za RITAM, u čemu je, po mome, bit prave poezije. Pokušaj da pronađem nove rime uvijek je izazov. Klonim se prelaganih rješenja, jer znači da su odnekud ,,doplutala“. Zbog toga je zadovoljstvo veće kad sama završim pjesmu. Luko Paljetak je rekao da su on i Božica Jelušić posljednji bastioni klasičnog vezanog stiha. Dakako, njih smatram svojim uzorima. Pjesmu ,,Fibonaccijev sonet“ sam napisala vodeći se Fibonaccijevim nizom koji je slijed prirodnih brojeva kod kojega je svaki član, izuzevši prva dva, zbroj prethodnih članova. Omjer 1,618 naziva se zlatnim brojem. Zbog toga ovaj sonet umjesto četrnaest zadanih strofa, ima trinaest strofa. Zakoni prirode ne odnose se samo na Zemlju. Čitav naš poznati svemir slijedi iste zakone. 

Osvojili ste nekoliko uglednih književnih priznanja, među kojima je Nagrada Katarina Patačić i priznanje Zvonimir Golob. Od kada pišete pjesme, a kada ste počeli prijavljivati se na natječaje?

Poeziju pišem dvanaest godina, a na natječaje sam se prijavljivala samo pet puta iako je ,,Plavi paun“ moja šesta zbirka pjesama po redu. Nisam hrlila na natječaje, jer sam vrlo samokritična. Prvi puta sam se prijavila na natječaj 2014. godine. Najvažnije nagrade koje sam osvojila su: nagrada za najljepšu ljubavnu pjesmu ,,Zvonimir Golob“, Maslinov vijenac na tridesetoj svehrvatskoj jezično-pjesničkoj smotri ,,Croatia rediviva ča-kaj-što“, te nagrada ,,Katarina Patačić“.

Poezijom na kajkavskom također osvajate priznanja za doprinos kajkavskom izričaju. Koji su motivi pjesama na standardu, a koji pjesama na kajkavskom?

Pišem na štokavskom standardu i kajkavskom varaždinskom idiomu od 2011. godine. Dvojezični pristup je izazov, koji na mene djeluje stimulativno. Dva različita pjesnička izričaja pružaju dvije različite slike svijeta. Kada razlika ne bi bilo, ne bi bilo ni dijalektalne poezije (književnosti), a ona pak postoji stoga jer je dijalektalna slika svijeta neprevodiva na književni jezik. Kajkavština je za mene sasvim prirodan izričaj koji izvire iz moje podsvijesti, a štokavštinom pišem kada želim probuditi i pobuditi svijest, razmišljanjem i zapažanjem. Međutim, što duže pišem, i standardni izričaj mi postaje sve prisniji, te sam spontanija pri pisanju. Vladimir Nazor je rekao: ,, U akcentu je možda najplemenitiji dio duše, a pjesnik oblači svoje vlastite osjećaje u ruho koje mu u određenom momentu najbolje pristaje.“

Mirna Weber: Plavi paun, izbor

Kiropraktika prošlosti

Oblak po mjesecu šara,

Zmija po pijesku riše.

Nit se ključna čipke para,

Vronski Ani pismo piše.

Zar on nema druga posla?

Pita vrana s okna živa.

Kum potkiva svoga osla,

Vir uvlači strast što pliva.

Povazdan se netko slomi,

U vatri se dukat tali.

Prstenu se kruna lomi,

U trokut se novi kali.

Da je zbilja bila davno,

Smrt bi sramu bila ravna.

Sve je danas sasvim javno,

Ljubav krasi nit uspravna.

Shchedrivka za mir

(Mala lastavica, ukrajinska)

Noć je tamna, žaruljica plava žmirka.

Hladan sjever, pukotinom propuh pirka.

Samo miso ko kotao plinski bruji,

Pod oblakom vijesti tužne o oluji.

Hojte majke, mir-sinove svoje zvati.

Bijelo - bijelim da se sinak k domu vrati.

Boršč nek vrije i peć grije hladnu kožu,

Svak na svomu! Krikni, majko, jad velmožu.

Budi svjetlo, lastavica nebom leti.

Ljubi zemlju, klekni na nju ko svi sveti.

Ljubi vodu, u kljunu ju uvijek nosi,

Ljubi vatru, u ognjištu kruh isprosi.

Ljubi svoga sina, majko, i kćer ljubi,

Lastavica, zlato tvoje, MIR nek snubi.

Mir nek snubi, žitna polja ukrajinska,

Plavo nebo - žuto polje, RIJEČ majčinska.